SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
INTERVJU
 
Ana Horvat: Poeziji se loše piše
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 04.02.2018. - 09:29:12
INTERVJU - Jednom je pokojni Arsen Dedić izjavio kako danas mnogi pišu poeziju, a rijetko ju tko čita. Uistinu, internet je prepun poezije, na desetke tisuća je blogova koje pišu poznati, manje poznati i potpuno nepoznati pjesnici. 

Mnogi od njih vjerojatno neće imati tu sreću da im poezija bude ukoričena i ovjekovječena u materijaliziranom izdanju. Ako netko i uspije objaviti svoje stihove, obično to bude samoizdato ili kao digitalna knjiga koja ima ravnopravan status kao i tiskana. Društvene mreže, poput Facebooka, omogućile su brz i primjetan povratak poezije. Ljudima profilirana ukusa tako je omogućeno brzo povezivanje u grupe namijenjene poeziji. No, postoji ona plemenita manjina entuzijasta i dobrotvora koji žele pomaknuti poeziju s društvenih margina i vratiti joj sjaj i uvažavanje iz vremena od prije stotinjak godina.

Poezija je daleko od izumiranja, no na marginu ju je pomakla pitkost i plitkost površne današnjice. Da to ne bude tako, svake nedjelje, između 17 i 19 sati, u kafe-baru DABA, Svetice 8 održava se Poezija u suterenu (https://www.facebook.com/POEZIJA-U-SUTERENU-331633540658297/?pnref=story ) koju je pokrenula i vodi priznata i uvažena književnica Ana Horvat. O poeziji i njenom položaju u društvu porazgovarali smo s gospođom Horvat u želji da vas pozovemo na ugodna nedjeljna druženja na kojima i vi možete dobiti prigodu da se predstavite. 

SEEbiz: Što je, u stvari, ''POEZIJA U SUTERENU'' i kako je došlo do njene realizacije? 

Ana Horvat: Pjesničko-glazbena tribina, ali nešto drugačija. Za realizaciju je, najprije, zaslužna moja kći Tina koja za tribinu besplatno ustupa prostor u suterenu kafe-bara DABA, na adresi Svetice 8 koji ona vodi i, osobito, niže dolje imenom i prezimenom pobrojana umjetnička družina koja, kao i ja, nastupa svake nedjelje – besplatno. A zašto smo s time počeli? Pa, radi toga što sam radeći na mojim anatolgijama, znači obilazeći zagrebačke knjižnice, otkrila da gotovo ni  u jednoj zbirci pjesama hrvatskih pjesnika nema otraga na onome umetnutom papiriću ni jednog datuma kada je zbirka posuđena. O kupovanju knjiga poezije da i ne govorimo. Kažu mi neki moji nakladnici da knjižare više neće uzimati od njih tiskane zbirke poezije ni pod kojim uvjetima, jednostavno - neće jer im, kažu, samo zauzimaju mjesto u dućanu, a nitko ih ne kupuje! Zato smo otpočeli s tribinom! Što se mene tiče, ja se bavim poezijom što čitajući je, što pišući, što sastavljajući antologija cijeloga života, pa mi je teško svjedočiti pod stare dane njezinom umiranju. Ne vjerujem da će ona preživjeti samo na internetu. Ipak, zlu ne trebalo, sačinila sam i jednu internetsku antologiju hrvatske ljubavne lirike od 19. do 21. stoljeća kojom predstavljam 199 hrvatskih pjesnika u 199 digitalnih knjiga ljubavne poezije u mojem izboru. Naslovnice knjiga su izradile akademske slikarice Nevenka Macolić i Ljerka Žingerlin. Moj izbor pjesama je vrlo sažet, najviše je 15 pjesma u jednoj knjizi. Pogledajte na www.pjesnici-ane-horvat.net. Čitatelja, s obzirom na vrijeme podizanja tog portala, za moje poimanje čitanosti bilo čega na internetu je – malo, svega oko 23 000, iako poezija nije bilo što! Ili se radi o tome da je portal loše oglašen, tj. teško pronađiv  (to mi vi recite da li je tako, ja sam loša za internetska čuda i tehnike oglašavanja) ili o poeziji niti na internetu velikoj većini konzumenata tog medija – nije, tj. crno joj se piše!

SEEbiz: Kako su osmišljena druženja i tko sve sudjeluje u tim ugodnim poetskim poslijepodnevima? Postoji i nagrada?

Ana Horvat: Glavni nosači programa su glumac Zvonko Novosel i mlada recitaotrica Nikolina Prkačin. Oni interpretiraju poeziju hrvatskih i svjetskih pjesnika. Svoje pjesme mogu recitirati i pjesnici koji dođu na tribinu, a s opernim arijama a kapela nastupaju i dvije sopranistice: Nikolina Hrkać i Anita Perović, te s pop-glazbom, šansonama i rock baladama šarmantni vrlo mladi pjevač i gitarist Lav Novosel. Ja samo malo moderiram događanje, smiješim se posjetiteljima i više-manje predsavljam kulturno-povijesnu pjesničko-zoozaštitarsku „znamenitost“!Na POEZIJI U SUTERENU svi nazočni pjesnici mogu se natjecati za NAJBOLJU PJESMU TJEDNA (o čemu tajno glasa publika) a koja pjesma dobiva kao nagradu jednu od mojih četiri antologije (SUBIĆA, hrvatski pjesnici o životinjama, STABLOPIS, hrvatski pjesnici o stablu i šumi, MORE MORA, hrvatski pjesnici o moru ili OBLIZUJUĆI SUZE, hrvatski pjesnici o ljubavi).

SEEbiz: Je li poezija u podrumu, suterenu ili ima potencijal da se izdigne prema književnom vrhu? 

Ana Horvat: O, da, mi bismo to vrlo rado da ima takav potencijal i u tom smislu se trudimo da uvijek budemo drugačiji što se kvalitete programa tiče. I sve bolji i bolji! Uvažavamo i prijedloge publike i pjesnika u svemu osim u dijelu da  pjesnici sami u nedogled recitiraju svoje pjesme. To pokušavamo smanjiti na što moguću manju mjeru. Zašto? Zato što iz iskustva znam da, u pravilu, autori upropaste svoju pjesmu. To mnogo bolje rade profesionalni glumci i recitatori. Odmjerenije, slušljivije i manje dosadno. Zapravo, tako nastaje jedna nova kreacija koja često kvalitetom i ljepotom nadmaši onu osnovnu: napisanu pjesmu. Publika to voli. I ja u tome uživam, osim ako interpretator nije razumio „Što je pjesnik htio reći“! E, to je već problem na koji reagiram. 

SEEbiz: Kad se netko odluči na tiskano izdanje, rijetko kada uspije rasprodati nakladu. Poezija je entuzijazam koji egzistira na društvenim mrežama. 

Ana Horvat: Rekla bih, najprije, da je poezija utopija u komercijalnom smislu i da rijetko tko uspije i tiskati zbirku, a o rasprodavanju knjiga poezije uopće nema smisla govoriti, jer to –ne postoji, iako su naklade po 200 – 300 primjeraka. U pravilu, ja sam dobivala umjesto honorara za svoje zbirke poezije određeni broj knjiga koje sam onda veselo darovala prijateljima, poznanicima, nepoznatim ljubiteljima poezije, a osobito s velikom radošću obožavateljima mojih pjesama. Za te sam zbirke barem znala da će ih i čitati!

SEEbiz: Recimo, u Varaždinu ima krug pjesnika koji isto organizira večeri poezije no i prezentira ju na lokalnoj televizijskoj postaji. Ima li prostora za tako nešto i u Zagrebu? 

Ana Horvat: Ne znam, no plašim se da nema! To kažem zato što znam da već dugo na televiziji, a i na radijima, nema emisija o ili s poezijom. Objavi se poneka vijest ili recenzija o nekoj novoj zbirci poezije, no kontinuiranih večeri ili popodneva ili makar jutara poezije kao emisija u  medijima – nema. 

SEEbiz: Tko sve može sudjelovati u nedjeljnoj poeziji u suterenu? 

Ana Horvat: Svi koji dođu. Pri prvome dolasku pjesnik se može sam predstaviti recitiranjem svoje pjesme, a poslije se može uključiti u natječaj NAJBOLJA PJESMA TJEDNA i osvojiti prvu, drugu ili treću nagradu. Nepjesnička publika sudjeluje u događanju glasajući za najbolje pjesme koje intrpretiraju glumci i, naravno, zabavaljući se i aplaudirajući izvođačima svih vrsta!!!!

SEEbiz: Možete li nam barem malo približiti svoj impresivni književni opus? 

Ana Horvat: Mogu, iako sve to lijepo piše, taksativno je navedeno sa svim bibliografskim podacima za svaku knjigu, na mojoj književnoj web-stranici www.ana-horvat-poetry.net.- pa ako nekoga zanima .... Imam objavljenih 16 zbirki poezije (od toga su dvije knjige izabranih pjesama i dvije ilustrirane slikovnice s mojim pjesmama), zatim roman PODSUKNJA i priče PISMOPRIČE, te kraći autobiografski tekst u zborniku pod naslovom IZ PR(A)VE RUKE. Pjesme su mi uvrštene u 15-ak antologija, što domaćih što stranih, a to znači da su i prevedene na osam jezika. Objavljujem i poeziju i prozu u svim književnim časopisima u zemlji. Sama sam sastavila četiri tematske tiskane antologije (koje sam naprijed navela da ih dijelim kao nagrade pobjednicima natječaja na događanju POEZIJA U SUTERENU) i jednu internetsku pod naslovom HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA.

SEEbiz: Osim što se bavite i priznatim književnim radom, Vi ste i humanitarni djelatnik. Pokrenuli ste udrugu ''Druga prilika''. O čemu je riječ? 

Ana Horvat: Riječ je o 12-godišnjem vrlo i emocinalno i fizički iscrpljujućem volonterskom poslu kojim smo nekoliko žena i ja spašavali od usmrćenja sve zagrebačke napuštene i izgubljene pse koje su uhvatili šinteri i za gradsku plaću ubijali kako bi Zagreb bio lijep, civiliziran i čisti grad bez ubogih, lutajućih napuštenih životinja. To je bila teška i neravnopravna borba sa gradskim ocima, gradonačelnikom Bandićem i šinterima iz Veterinarske stanice Grada. Zapravo smo uspjele spasiti, bez ikakve i ičije institucionalne pomoći, samo uz onu koju su nad pružali građani-udomitelji, građani-donatori i građani-volonteri – sve pse, tj. njih 3.250 koje su šinteri ulovili unutar tih 12 godina i namjeravali usmrtiti kao živo, lutajuće smeće, a zapravo su bili žrtve zlih i indolentnih vlasnika. Učinila sam, kao dipl. pravnica (uz svesrdnu pomoć prof. dr. sci. Nikole Viskovića s Pravnog fakulteta u Splitu) i jednu drugu važnu stvar i za ovu državu i za (što mi je važnije) životinje moje domovine, a ta je da bude 1998. donesem prvi hrvatski Zakon o zaštiti životinja. Išlo je vrlo teško, s mnogo protestnih okupljanja i potpisivanja peticija građana, no uspjela sam uz podršku društava za zaštitu životinja iz Zagreba, Splita, Osijeka i Rijeke.

Hrvatska ima danas (kao sve kulturne zemlje Europe i svijeta), još bitno poboljšan izmjenama i dopunama Zakon o zaštiti životinja. Istini za volju – to uz spašenih 3.325 pasjih života, smatram svojim najvećim životnim uspjehom, vrhuncem svih svojih paralelnih karijera. O radu i borbi za spašavanje napuštenih zagrebačkih pasa i procesu pritisaka za donošenje Zakona za zaštitu životinja može se informirati na web-stranici  udruge www.drugaprilika.hr. Podignuta je kao spomenik akciji “Spasimo pse iz šinteraja“ udruge DRUGA PRILIKA. Stranica je vrlo opširna i dokumentirana i ima veliki broj pregleda. I nikako ne bih zaboravila da sve što smo uspjeli učiniti i za pse-životinje i za Zakon ne bi bilo moguće postići bez svesrdne podrške novinara iz gotovo svih hrvatskih medija. Hvala im.Udruga ima i svoju stranicu na Faceboku na kojoj, uglavnom, objavljujem animalističku poeziju.

SEEbiz: Poziv, poruka pjesnicima glede tribine ''Poezija u suterenu''?

Ana Horvat: Poziv i poruke, kao i kod svih mojih dosadašnjih pjesničkih tribina koje sam vodila (u Klubu Studentskog centra, Knjižnici Bogdana Ogrizovića i nekim zagrebačkim kafićima) su slijedeći:Dođite na POEZIJU U SUTERENU u kafe-bar DABA, Svetice 8 svaka nedjelje u 17 sati te slušajte poeziju, čitajte je i pišite. Poezija, kao i ljubav, stvara i oblikuje bolje ljude. A takvih nam nedostaje, zar ne?O bivšim i budućim tribinama POEZIJE U SUTERENU može se informirati na Facebook stranici POEZIJE U SUTERENU i na FB-profilu Ane Horvat.