SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
USUSRET KONCERTU
 
Bregović: Muzika je kao sol u hrani, može i bez nje, ali malo je bljutavo
Autor/izvor: Branimir Pofuk, Večernji list
Datum objave: 28.06.2017. - 14:12:13
ZAGREB - Otkako je 21. lipnja Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a otvorio novo izdanje festivala Zagreb Classic, na zagrebačkom se Tomislavcu niže spektakl za spektaklom. 

Posljednji je održan u ponedjeljak kada je desetak tisuća ljudi, sa svih klupa i travnjaka parka u predivnoj ljetnoj večeri uživalo u Gotovčevoj operi “Ero s onoga svijeta” u izvedbi ansambala i solista zagrebačkog HNK pod ravnanjem maestra Bareze i u režiji Krešimira Dolenčića. Prolazili su i odlazili i posljednji dnevni tramvaji, a nitko nije odlazio. Štoviše, ljudi su pristizali, znajući da je ono što najbolje poznaju i najviše vole na kraju: veličanstveno kolo. Novi glazbeni spektakl na redu je već sutra, u četvrtak 29. lipnja, kada u 21 sat na pozornicu iza Umjetničkog paviljona zajedno izlaze Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Krešimira Batinića i Goran Bregović s troje solista na violini i svojim Orkestrom za svadbe i sahrane. Glavni “krivac” za taj koncert je upravo Večernji list. Naime, u nedavno objavljenom razgovoru koji je u Bruxellesu napravio naš kolega Tomislav Krasnec, Goran Bregović je izjavio kako bi volio da njegov violinski koncert pod naslovom “Tri pisma iz Sarajeva” izvede i Zagrebačka filharmonija. 

Čim je pročitao intervju, nazvao me je ravnatelj Zagrebačke filharmonije Mirko Boch i zamolio za kontakt s kolegom Krasnecom, odnosno Goranom Bregovićem. Kontakt je uspostavljen istog dana i ubrzo je filharmonijska delegacija iz Zagreba, s blagoslovom samog gradonačelnika Milana Bandića, bila u Beogradu kod poznatog glazbenika koji se od Bijelog dugmeta uzdigao do svjetske slave svojim originalnim kompozicijama.

– Iskreno, bio sam vrlo iznenađen, a bilo mi je i jako drago kada su mi se javili iz Zagrebačke filharmonije, a kada su došli u Beograd brzo smo se i lako dogovorili – rekao nam je ovih dana, neposredno prije dolaska u Zagreb, Goran Bregović.

– Zagrebačka filharmonija uvijek je imala reputaciju najboljeg simfonijskog orkestra u staroj Jugoslaviji i vjerujem da je to danas, naravno, još puno bolje. Do sada sam izvodio “Tri pisma iz Sarajeva” s najboljim simfonijskim orkestrima iz Francuske, Mađarske, Belgije i jako se veselim ovoj izvedbi u Zagrebu. Samo da nam vrijeme bude lijepo – rekao je Bregović.

Ispričao nam je kako su “Tri pisma iz Sarajeva” nastala na narudžbu velikog festivala u pariškoj bazilici Saint Denis u kojoj su pokopani svi francuski kraljevi. Na praizvedbi, prošle godine, u ogromnoj crkvi sjedilo je dvije tisuće ljudi, a svirao je Nacionalni orkestar d’Ille-de-France. 

– To je bila narudžba kakve ja, kao i svi umjetnici, jako volim. Nije slučajno što je čitava povijest umjetnosti zapravo povijest narudžbi. Bez toga ne bi bilo ni Michelangela, ni Shakespearea, ni Mozarta. Narudžba vam daje neki okvir u kojem se krećete, rok do kada morate završiti, što je također važno za umjetnike, a i plaćeni ste na kraju. Kad sam dobio tu narudžbu, pomislio sam da mi treba metafora koja će me inspirirati i gurnuti da komponiram. Ta metafora je Sarajevo. Kao i sve Sarajlije, traumatizirane ratom, ja sam pisao već nekoliko radova koji imaju sličan smjer. Sarajevo je metafora za ovo naše vrijeme u kojem možemo biti dobri susjedi, a da već sutra pucamo jedni na druge samo zato što smo različitih vjera. Druga metafora koja me je vukla je sama violina koja se svira u tri osnovna manira: na klasičan način, što je dio tradicije kršćanskog Zapada, zatim na klezmerski način kako svoju tradicionalnu muziku sviraju Židovi i na orijentalni način, što je vrlo specifična tehnika. Napisao sam taj violinski koncert u tri stavka, u kojem je svaki stavak jedno pismo, za troje solista. Kršćansko pismo svirat će Mirjana Nešković iz Beograda, iz Tel Aviva dolazi Gershon Leizerson. On je u Tel Avivu završio i akademiju, ali nije samo klasični muzičar jer ima i svoj orkestar s kojim svira klezmersku muziku, pa i židovske svadbe. Moj treći solist je Zied Zouavi iz Tunisa. On je akademiju završio u Tunisu, a postdiplomski studij u Parizu, a također ima svoj orkestar s kojim svira arapsku muziku. Tako da imam troje solista koji nisu puki čitači partiture, nego su solisti koji mi nešto daju, donose mi nešto svoje, a to je u ovom violinskom koncertu jako važno i potrebno. Nadam se da će vam se svidjeti – opisao nam je Bregović kompoziciju kojom će se predstaviti publici u Zagrebu. 

Pitali smo ga i o ulozi klasične glazbe i violine u njegovu odrastanju i glazbenim počecima. 

– Moj otac, koji je bio vojno lice, kao mlad je svirao violinu u svom selu Sveti Petar Čvrstec kod Križevaca. Poslije, kad je otišao u penziju, vratio se sviranju sa svojim pajdašima iz mladosti. Njegova je želja bila da ja učim violinu u muzičkoj školi, ali ja baš nisam bio za violinu. To je težak instrument koji treba puno vježbati, a ja sam više za gitaru, koja se ovako kako je ja sviram može naučiti za tjedan dana – prisjetio se Bregović i nastavio priču o početku svoje karijere koja nije imala nikakve veze s klasičnom glazbom i simfonijskim orkestrima. 

– Počeo sam vrlo rano i svirao vrlo dobro. Najranije profesionalno iskustvo imao sam u striptiz-baru Splendid u Dubrovniku. Odatle nas je pokupio neki Talijan da sviramo u jednom baru u Italiji. Tako da sam započeo kao striptiz-bar muzičar, što je uvijek dobar znak. Kada imaš sedamnaest godina i gledaš toliko golih žena, to je očito znak s neba, kao da mi je Bog rekao: Bregoviću, ti ćeš se zabavljati s ovim što radiš – ispričao je kroz smijeh Bregović. 

– Muzika nije ništa neophodno. Ona je kao sol u hrani. Može i bez nje, ali malo je bljutavo. Tako bi i naši životi izgledali bez muzike – odgovorio mi je Bregović na pitanje kako danas gleda na umjetnost kojom se bavi. 

A na posljednje pitanje o emocijama i očekivanja s kojima dolazi nastupiti na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava, rekao je: 

– Nadam se da će biti lijepo vrijeme i da ćemo svi zajedno uživati, ja gore na pozornici, a vi dolje na travi. 

Foto: Damjan Tadić / CROPIX