SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
OSTAVŠTINA
 
Evo kako će se podijeliti Trokutovo blago
Autor/izvor: SEEbiz / Jutarnji list
Datum objave: 25.07.2019. - 18:48:36
ZAGREB - Nepunu godinu dana nakon smrti Vladimira Dodiga Trokuta (umro je početkom lanjskog rujna) na zagrebačkom je Općinskom sudu donesena nepravomoćna presuda, odluka o tome kome pripada njegova ostavština.

U rješenju su navedeni za sada dostupni djelomični popisi ostavštine, pa se ovim ima kakav-takav uvid u to što je doista sve posjedovao kolekcionar i umjetnik.

Svoju imovinu ostavio je po nasljednom pravu, a ne oporučno, sinu Mislavu Dodigu. No, još 1995. vlastoručno je napisao i dvije oporuke kojima se pobrinuo za važne mu ljude s kojima nije bio u srodstvu. Tako je Ivanki Savić iz Zagreba namijenio 40.000 eura, da si kupi kuću s okućnicom. Ivanka Savić je osoba kod koje je nekoć živio, ona se u jednoj fazi njegova života brinula o njemu, a Trokut to, sad je jasno, nikad nije zaboravio, piše Jutarnji list.

Nenadu Udiljaku, iz Zagreba, svojem prijatelju i partneru s kraja 1980-ih, početka 1990-ih oporukom je ostavio 10 posto u novcu ili slikama od 187 slika svjetskih majstora, a koji se zapis ima izvršiti u dogovoru s Darkom Schneiderom iz Zagreba.

U tu svrhu, ne bi li namirio Ivanku Savić i Nenada Udiljaka, Trokutov će sin morati prodati dio umjetnina.

Mislav Dodig i izvršitelj oporuke Silvije Hraste, dugogodišnji Trokutov odvjetnik i prijatelj, kane osnovati Anti-muzej, napraviti ono što je Trokut desetljećima priželjkivao. Započeli su, skupa s odvjetnikom Ivom Šućurom, s postupkom osnivanja Zaklade Vladimir Dodig Trokut. Zaklada bi trebala biti registrirana do jeseni, a Dodig, Hraste i Šućur namjeravaju potom aplicirati na natječaje, ne bi li dobili odgovarajući prostor za skladištenje umjetnina te za njihovo izlaganje.

Izvršitelj oporuke i nasljednik od suda su preuzeli ključeve svih prostora koje je koristio Trokut, među ostalim i od stana u zagrebačkoj Bulićevoj gdje je živio i imao svojevrsni izložbeni prostor, držao u njemu osobito bitne radove. Svi predmeti prebačeni su na sigurnu lokaciju. U Anti-muzeju žele rekreirati i sobu u kojoj je Trokut živio i izlagao.

Međutim, ni dalje nije posve poznat obim građe koja je iza Trokuta ostala. Sad se zna što je točno bilo u stanu u Bulićevoj, ali na drugim lokacijama koje je koristio još se ne zna što je sve ostalo. Umjetnine na ostalim lokacijama, izuzev Bulićeve, još su zapečaćene.

No, pretpostavlja se, sudeći prema podacima iz dokumentacije i Rješenju o preventivnoj zaštiti spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, da se radi o oko 160.000 eksponata.

Postoje osobe koje polažu prava na ostavinu, koji tvrde da su kod Trokuta ostali neki njihovi radovi. Pisanih ugovora, koliko je za sada poznato, Trokut nije imao, sve je rješavao usmenim dogovorima, a i sam je dio umjetnina što ih je imao davao u komisionu prodaju zagrebačkim galeristima.

Za vrijeme ostavinske rasprave više je ljudi dolazilo i podnosilo zahtjeve za povrat njihovih radova koje su verbalnim dogovorom ostavili kod Trokuta.

Prema popisu, djelomičnom, nepotpunom, sad je izvjesno da je u Trokutovoj ostavštini, među ostalim, "Sveta obitelj" Henrija Matissea, pohranjena u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, u tamošnjoj Strossmayerovoj galeriji starih majstora. Na istom su mjestu iz te zbirke pohranjene i tapiserije "Božji grob" te "Oplakivanje", potom ulje na drvu grčkog majstora iz 16. stoljeća pod nazivom "Krist sa serafinima, Evanđelistima, Bogorodica i Ivan i četrnaest prizora iz Kristova života". Tamo je i "Bogorodica s djetetom" te "Krist Pantokrator", dva ulja na drvu Vojvođanske škole iz 18. stoljeća te više kutija, sanduka i paketa sa nespecifičnom građom pohranjenih u Strossmayerovoj galeriji starih majstora.

Dio umjetnina Trokut je za života predao na čuvanje i komisionu prodaju, pa se kod privatnih osoba u Zagrebu tako nalaze dijelovi zbirke. Kod galerista Branka Spajićasu radovi Ivana Kožarića, kolaži Tomislava Gotovca, sitotisak Vlade Marteka, gipsana postkubistička glava Josipa Broza Tita za koju je Bakić 1985. dobio prvu nagradu na natječaju za Titov spomenik, fotomontaže Željka Jermana, sitotisak Željka Kipkea, kolaži i fotografije Koče Popovića, umjetnine autora Marina Tartaglie, Pave Dulčića, Toma Čalete...

Na popisu je i etnografska zbirka (većinom drvo u tradicionalnoj obradi, oko 1000 eksponata, 145 keramika te tekstil oko 350 komada), potom prethistorijska zbirka (obredne figurice, obredni vrčevi - Viča, nalazišta u Dalmaciji, 24 komada), oko 400 komada raznih povelja, zakonika, rukopisa, zbirka slika "Nova umjetnička praksa" (oko 700 radova jugoslavenskih umjetnika nastalih od 1950.-ih do početka 1980-ih), zbirka satova (15 komada iz 18. stoljeća), razni građanski predmeti (umjetnički obrt, svijećnjaci, kaleži, materijal u srebru).

Zbirka Anti-muzej nakon Trokutove smrti rješenjem Gradskog zavod za zaštitu spomenika kulture stavljena je pod preventivnu zaštitu.

Sekcija Anti-muzeja sadrži oko 80.000 predmeta, sastoji se od pojedinačnih cjelina, kao primjerice nova sakralna umjetnost, kuhinjski pribor (bez krupnog inventara), zbirke ezoterije, industrijske arheologije, novog folklora, kutija šibica, fotografija s fotoinstalacijama (dva kompletna fotolaboratorija iz 1880. i oko 1930.-te), obiteljskih fotografija, pločica, natpisa, odjeće ih 1960-ih, raznih inventara (obrtničkih, postolarskih, ljekarničkih), dječjih igračaka.

Prema riješenju suda nasljednik, Dodigov sin, treba u roku osam dana predati Toniju Politeu sedam bista Tita, ako se iste pronađu u ostavinskoj imovini Trokuta; Dubravki Rakoci pod istim uvjetima treba pak predati dva konceptualna rada Mladena Stilinovića, jedan je novčanica, a drugi u vidu Pettit Beure keksa. Odbijen je prijedlog Branke Prša, Trokutove asistentice i dobre prijateljice da se imenuje privremenom skrbnicom ostavštine.