DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
SURADNICI
 
Fiamengo: Oliver je bio duša ovog podneblja
Autor/izvor: SEEbiz / Jutarnji list
Datum objave: 06.08.2018. - 12:28:35
SPLIT - Šta je bilo? Što se dogodilo? Oliver je partija? Ma nije, to te zajebaju. Tu je on. A onima koji su ti rekli da je Oliver umra poruči da je živ, da je on tu i da će tako i ostati - kaže Jakša Fiamengo, pjesnik, književnik, novinar, akademik i skladatelj koji je za Olivera Dragojevića tijekom suradnje duge trideset i devet godina napisao šezdeset i tri pjesme.

- Počelo je s ‘Nokturnom’. Znaš ‘Nokturno’? ‘Ne dam vjetru da te dira, ne dam kiši da te kvasi, samo noć nek tiho svira, samo večer nek te krasi’... - pjeva šjor Fiamengo, piše Jutarnji list.

- Bio mi je to jedan od najgorih i najtežih govora u životu. Htio sam puno toga reći, a riječi nije bilo - priznaje 72-godišnji poeta s Komiže na Visu koji od 1962. godine živi u Splitu. Legenda dalmatinske pjesme iza sebe ima više od 500 uglazbljenih radova. Napisao je neke od najvažnijih dalmatinskih evergrina, pjesme poput “Piva klapa ispo’ volta”, “Nadalinu”, “U prolazu”, “Infiša san u te”... Dobitnik Porina za životno djelo odavno ne krije da je stihove za pjesme zabavne glazbe na svojim počecima, prije više od pola stoljeća, počeo pisati kao ghost writter.

- Kao pisac anonimno sam tri godine ispravljao i prepravljao stihove skladbi što su se izvodile na festivalima. Bio sam tada član žirija za nove pjesme na Splitskom festivalu, svima nam je bilo stalo da dobro zvuči ono što se tamo izvodi, pa smo prepravljali sve što je bilo loše. A onda mi je pokojni Zdenko Runjić predložio da sam počnem pisati stihove. Sa Zdenkom sam godinama surađivao, on me je spojio i s Oliverom, a pjesma ‘Nokturno’, koju je Oliver otpjevao 1979. godine, prva je moja uglazbljena pjesma.

Napisao sam mu još puno pjesama od tada. Tu su ‘Ništa nova’, ‘S ponistre se vidi Šolta’... Bilo je toga. Meni je teško odrediti koja mi je pjesma od ovih što sam ih pisao, a Oliver ih otpjevao, bila najdraža. Možda ‘Karoca’, jer ona je dio svih naših putova, naših kočija koje su nekamo krenule i negdje završile - govori Jakša Fiamengo, koji se ne može sjetiti kada je točno upoznao Olivera.

- Sjećam se da nas je upoznao Zdenko, ali ja sam, naravno, za Olivera znao i prije. Mi se u Splitu svi znamo. Nije to kod nas ništa posebno, poznavati čovjeka s kojim se dotad nisi družio, kojeg nisi službeno upoznao. Kakav je dojam Oliver ostavio na mene prilikom upoznavanja? Čujte, on je prije svega genijalan, obrazovan glazbenik. To je čovjek koji zna svirati nekoliko instrumenata. Svirao je i pjevao u Batalima, Trubadurima, muzicirao je neko vrijeme i po Njemačkoj, ali se vratio doma... - govori šjor Fiamengo koji je, kaže, i prije nego što je prvi put poslušao Olivera kako pjeva, pišući pjesme “čuo” upravo Oliverov glas.

- Apsolutno! On je tu bio stvarno poseban. Poslije, kad sam pisao pjesme, prvo na pisaćoj mašini, onda na kompjutoru, uvijek sam, pišući stihove zamišljao kako bi ih Oliver otpjevao. On je čovjek koji ne impostira, koji ne mijenja glas dok pjeva. On pjeva onako kako govori. I to čini lako i posve prirodno. Mene je to uvijek fasciniralo. Čuj sad, fasciniralo... Bio sam jako, jako zadovoljan. Ne volim pjevače koji dok pjevaju stišću glas, naprežu se ne bi li naporom probali dočarati emociju pjesme. Emocije se ne postižu naporom, ni u pjesmi ni u životu. One dolaze prirodno, a Oliver ih je upravo tako, lako, donosio i prenosio - ističe pjesnik, kojeg pitamo po čemu će pamtiti Olivera Dragojevića.

- Rekao sam ti već, meni je teško shvatiti da je on otišao. Da ga nema. Da je partija. Ode ti, Olivere, ali nisi otišao. I dalje si s nama, u našim srcima, u svakom od nas, u svakoj luci... Pitala si me po čemu ću ga pamtiti? On je bio i ostao duhovit, čovjek s puno duha. Bio je izvanserijski glazbenik. Bio je drag čovjek koji je... Znaš, ja ne znam je li on ikada ikog uvrijedio. Ono, ozbiljno uvrijedio. Nadalje, on je bio čovjek koji je bio jednostavan. Nije lako biti jednostavan. Nije lako biti čovjek. On je sve to bio. Bio je siguran u svoje glazbeno znanje, nije ga morao braniti niti se dokazivati pred nekim - kaže čovik od riči, kako nosi naslov dokumentarni film snimljen o Fiamengu 2007. godine kojem, međutim, pomalo ponestaje riječi kada treba ispričati po čemu će pamtiti Olivera.

- On je bio prorok ovog podneblja. On je čovjek koji je u dušu poznavao dušu malog čovjeka, a to svoje znanje znao je prenijeti u pjesme, u glas, u note, u kajde... Oliver je bio duša ovog podneblja. On je u svoje pjesme, u svoj glas, u svoje glasnice, u svoje note preslikao dušu dalmatinskog malog čovika. Bio je jednostavan čovjek koji je imao svoje gušte, koji je znao uživati. A bio je i konzekventan, čvrst. Znao je što radi, znao je kako radi. Bio je čovjek kojeg su glazbenici voljeli. A voljeli su ga jer je bio pouzdan, jer je bio pravi, istinski glazbenik, jedan od njih. On je glazbu stvarno volio, volio je ono što pjeva i to su svi znali i osjećali - govori šjor Fiamengo koji će druženja s Oliverom pamtiti i po mnogo smijeha. - Uvijek je s njim bilo mnogo smija. On je bio duhovit čovjek, veliki kozer, bio je šarmantan... Svi su ga stvarno voljeli. Ja sam godinama surađivao sa Zdenkom, i, evo, mislim da je Oliver bio jedini pjevač protiv kojeg nikada nitko nije ništa govorio, nikada nitko nije rekao neku grubu riječ.

Glazbenici su ponekad zavidni. Mrze ili ne vole one uspješnije od njih. Ali kad je Oliver bio u pitanju, to je bilo nešto drugo. Njega nisu mrzili niti su mu zavidjeli. On je bio takav, ne možeš ga gaditi a da i sam ne ispadneš sitna duša. On sam, pak, bio je duša od čovjeka. Znaš onu, o mrtvima sve najbolje? Ali ja sad ovo ne govorim zato što je on, nažalost, pokojan. Ajme, sad mi je palo na pamet da je godinu dana mlađi od mene. Dakle, o mrtvima sve najbolje, ali ja bih ti isto rekao i da si me za Olivera pitala prije godinu ili pet godina. Bio je jedinstven. Ništa on nikad nije filozofirao. Kod njega je bilo ono: ili je ili nije. I to ili je ili nije provodio je i u glazbi i u svom životu - ističe Jakša Fiamengo, koji dodaje kako Oliver nikad, ali baš nikad u životu nije izigravao veliku glazbenu zvijezdu.

- Ne! Nikada on nije bio ono: tko je? Ja sam! Ne! Ne! On je naprosto bio jednostavan čovjek. Pokušavam istaknuti težinu te jednostavnosti, teško mi je to sad iskazati riječima. Ali ta jednostavnost jednostavno je dolazila iz njega. On nije bio kompliciran čovjek.

Prepoznavao je s lakoćom prave stvari. Volio je ono što radi. A pjevao je iz duše. I zato ja ovih dana svima ponavljam: pa nije on umro. On je samo preselio u našu nutrinu. Mi ćemo ga pjevati. Pamtit ćemo ga. Pamtit ćemo njegove zafrkancije. Nećemo ga nikada zamišljati kao osobu koja je otišla, koja je negdje daleko od nas. Da i želimo, ne bismo mogli, jer on je bio toliko blizak svakome od nas. Sebi bliskima doživljavali su ga i oni koji ga nisu osobno poznavali, ali koji su ga prepoznavali u njegovoj glazbi, njegovom načinu rada, načinu života... Znaš, on je bio zaista prorok ovog podneblja. I meni kao autoru nije krivo ako su neki neku moju pjesmu proglasili Oliverovom. Znaš ono, kad kažu: znaš onu Oliverovu pjesmu? A ja kažem: znam, premda sam ja tu pjesmu pisao, premda sam potpisan ispod te pjesme. Ili nisam potpisan, kao neki dan u Slobodnoj Dalmaciji koja je preko cijele zadnje stranice objavila stihove pjesme ‘Ništa nova’ a da nikog, osim Olivera, nisu potpisali. To možda inače ne bi bilo profesionalno u redu. Ali ja se neću buniti. Štoviše, prvi ću se složiti i reći - to je Oliverova pjesma - kaže Jakša Fiamengo.