SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
TEATAR
 
Fine strine s Opatovine: Radost kazališne igre
Autor/izvor: Jurica Ilić
Datum objave: 03.08.2019. - 19:41:00
ZAGREB - Premda u prilično skršenom stanju, ipak sam otišao na Opatovinu, ljetnu pozornicu GD Histrion, pogledati njihovu frišku ovogodišnju predstavu "Fine strine s Opatovine". Zapravo je sve počelo objavom na facebooku jedne drage kolegice, koja o predstavi nije baš najbolje govorila! A ja na to kažem: - Sad zbilja moram to pogledati!  

Tako smo moja draga i ja izabrali potpuno običan dan, dakle dosta iza premijere i oboružali se mojim štapom i njenim mobitelom - pa što bude...

I eto nas na "terenu"... a tamo  u isčekivanju početka predstave, sve draga lica: Slavica Knežević, Ankica Dobrić (dvije "fine tete"), Andrej Dojkić (nećak, kazališni kritičar), Davor Svedružić (nećak negativac- plaćeni ubojica), Franjo Kuhar (ludi nećak), Vanda Winter (glumica Anakonda), Tomislav Martić (u dvije uloge - svećenik i policajac Bosanac pjesnik), Damir Lončar (beogradski plastični kirurg), Žarko Savić (doajen hrvatskog glumišta, koji je te večeri uz dvije uloge baš slavio rođendan), Martin Kuhar (mladi policajac, pobjednik u izradi goblena), Dinka Vuković (policajka od formata)... 

I sad sve to nije važno, jer je na djelu paradoks! Sad sam ja u ulozi potpuno popljuvanog kazališnog kritičara,  jer pišem osvrt na tu predstavu. I nemam razloga za strah, jer je ono što sam vidio vrijedno pisanja i gledanja!

Baš kad stalni kazališni ljubitelj pomisli da je Zlatko Vitez ostao bez ideja i da prelazi u rutinu, eto njega s predstavom koja najavljuje novo doba u teatarskoj poetici i repertoarnom bogatstvu Histriona, novi izazov za brojnu publiku željnu kazališnog veselja i žive igre u kojoj glumci jednako uživaju kao i gledatelji.Naizgled, Zlatko Vitez, kao umjetnički ravnatelj nije imao težak posao, jer je angažirao dvojicu najuspješnijih histrionskih suradnika pisca Nina Škrabu i redatelja Zorana Mužića.

Škrabe je najizvođeniji histrionski autor, a s njima je od početaka, dok je Mužić najgledaniji histrionski redatelj. Ako se malo poslužimo Škrabinim humorom, Mužić je ionako redatelj najbliži Histrionima, jer stanuje samo stotinjak metara daleko, ali, čini se da suradnja njih dvojice dodaje novu vrijednost i inače odlično složenom ansamblu „Histriona“. U razgovoru s Ivom Vukovićem, dugogodišnjim Vitezovim  djelatnikom baš smo se podsjetili koliko je ova predstava daleko od romantične „Kći Lotrščaka“, primjerice ili od već legendarne „Histrijade“. 

„Fine strine“ su komad koji sjaji i nepogrešivo stoji u današnjem vremenu i sadržajem i brzinom i preciznošću igre, a nadasve finim Škrabinim humorom, koji kao da je precizno pisan za svakog glumca osobno. Stvorena je predstava u kojoj se osjeća radost kazališne igre, u kojoj svi dijelovi funkcioniraju zajedno poput preciznog stroja, sve od minimalističke scenografije (drukčije od prošlogodišnje samo po jednoj škrinji!) ili kostimografije koju doma ima svaka veća obitelj...  Sav taj minimalizam daje priliku glumcima za otvorenu i iskrenu igru u predstavi u kojoj kao da su svi glavni.  

Dvije strine odlično vuku igru i svima ostalima daju prostora da i oni budu glavni, tako da je stvoren niz sjajnih epizoda, poput dobre slastičarnice u kojoj je toliko divnih kolača da ne znate od kuda bi krenuli... Zato je za očekivati da će „Fine strine“ biti i nagrađivana predstava u raznim kategorijama. Evo zašto mislim da su „Strine“ iznimno suvremena teatarska igra: prvo, sve je dovedeno do apsurda u našem vremenu u kojem su se ionako pogubili svi kriteriji vrijednosti, dakle burleska je najtočniji opis društvene stvarnosti, a kako  mi je jednom zgodom rekao Zlatko Vitez, kad je  definirao očigledni manjak hrvatskih modernih komedija: „Stvarnost je brža i smješnija!“ 

I tu dolazi do izražaja Škrabina genijalnost: najprije je uzeo odličnu burlesku kao predložak i napravio njenu obradu i lokalizaciju. Škrabe gospodski koristi psovke (koje danas možete čuti na svim razinama), sve asocijacije na stvarnost i stvarne ljude su pretjerane i očigledne pa u toj prenaglašenosti postaju divan materijal za glumački fini vez i  šlinganje! Škrabin humor je za pametne ljude i ponekad se upitate - a što sad? A tada Zoran Mužić znalački napravi podjelu uloga, potpuno na tragu velikana Jupe ili Kunčevića i sebe promovira u prvu bojnu velikih majstora režije  u Hrvatskoj i šire. Jer njegov teatarski ansambl radi savršeno i modernije od ijednog drugog. 

A Mužić pri tome ne radi ni škandale niti je grintav na cijeli svijet! Sad kad nakon dva sata grohotnog smijeha na Opatovini  razmišljam o detaljima te predstave  sve više mi je slična uličnim muralima, premda je sastavljena od niza majstorski spojenih grafita i tako postala izniman mozaik na današnjim kazališnim daskama u Hrvatskoj.

I što još reći negoli - svakako gledati...