SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
BEZUMLJE
 
I more smo uništili
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 16.12.2018. - 19:50:40
KOLUMNA - Što god dotaknemo, to uništimo. Ne samo mi Hrvati. Čovjek. Štetočine smo i najlošiji gospodari. Od flore do faune, nepovratno trijebimo od prapovijesti. 
Ne trebaju nam ''zatresja'', udari meteora, potopi. 

Mi smo najveća opasnost za život na Zemlji. Kad pročitaš da je 93% stokova (ribljih resursa) ugroženo dođe ti da zaplačeš nad ostavštinom koju ostavljamo budućim naraštajima. 

Plastični otoci veličine dvaju Teksasa plutaju oceanom, u preživjeloj ribi su živa i tragovi plastike, ali najviše boli neumjereno izlovljavanje koje pustoši plavetna prostranstva. Kitovi u kolektivnom samoubojstvu, gladni dupini, izumiranje pingvina i sve manji riblji fond, uništeni koraljni grebeni.

To smo mi. Možemo sami sebi čestitati.

I dok smo mislili da su Japanci ekološki najsavjesniji, a nisu jer bi pomlatili i ovo malo kitova i dupina, pa Amerikanci koje onaj nesretni Trump uvjerava da je s klimom sve u redu, zapravo, sa zaštitom ribljeg fonda i flore, najdalje su otišli Australci. Njihova kontrola ribolova, kvote, koncesije, zaštićena područja mrjestilišta, lov na lovokradice su pravi primjer očuvanja prirode. Od njih bi trebali učiti svi.. 

A onda nam se u Eueopskom parlamentu pojavi Ruža Tomašić koja stopira drastične mjere za lov na srdele i inćune. U kili srdela nikad više i malešnih srdelica. Naravno, od nečega naši ljudi trebaju živjeti. More nam je uvijek bilo najjači resurs. No, dokad? Koje je krajnje upozorenje kako bismo postali racionalni? Zaštita akvatorija kod Jabučke kotline daje rezultate no to nije dovoljno. 

Premalo je inspektora nadležnih za kontrolu ribolova, prodaju. Sve to otvara ne sivu zonu već crnu rupu koja guta i uništava. Direktna prodaja ribe restoranima otvara novo nekontrolirano tržište za krivolovce. Da ne spominjemo i krivolov strogo zaštićenih prstaca. Uskoro će blagdani i mnogi će htjeti blagovati srdele, lignje, hobotnicu na Badnjak. Kako većinu vremena provodim na Rabu, poznata mi je situacija sa zabranjenim izlovom ribe u Barbatskom kanalu. Taj kanal je opustošen. Iako je zabranjeno potezanje mreže u kanalu, lokalni šerifi svako malo preoru iscrpljeno dno. 

Ako njima što promakne na sonaru, onda kreću malim brodicama krivolovci koji okruže ribu mrežom i potom ju izlovljavaju podvodnom puškom. Nakon njih kreću lovci na vršu. Hobotnica je gotovo istrijebljena. Nema je ni za lijek. Kukama su ju izlovljavali u vrijeme parenja. Iako joj je životni vijek tek dvije godine, dodatno smo ga skratili. I tako, bez kontrole i savjesti te odgovornosti, što iz materijalizma što iz hedonizma doveli smo se do točke istrebljenja ribe u Sredozemnom moru. 

Talijani su svoje uništili, a mi ništa od njih nismo naučili. Postoji li ikakva mogućnost da EU financira hladni ribarski pogon na Jadranu te da se uvede višegodišnji moratorij na profesionalni i sportski ribolov onda je sad krajnji čas da izdvoji novac potreban za taj čin. Inače, dovest ćemo se do točke nakon koje neće biti povratka. Morsku ribu i riblji fond još ne znamo uzgajati i množiti. Preostat će nam tek slatkovodna riba. 

Ukoliko se to dogodi, preostat će nam samo da iz zabave lovimo šporete, gume i raspadnute tenisice. S jedne strane uništavamo riblji fond, s druge strane, po snažnom jugu, stižu nam naplavine smeća iz Albanije. Svoju odgovornost pomećemo jedni drugima pod tepih. Umjesto da svi učimo od Australaca, mi smo se, ipak, odlučili da našoj djeci otvorimo muzeje u kojima će biti replike, filmovi i slike podmorskog života koji je nekada krasio naš predivni Jadran. Pa još snimke čistih rijeka, bogatih šuma, čistog zraka i prelijepe prirode. 

Ništa nismo naučili i pred ničim ne strepimo sve dok, sve dok ne stigne glad i bespomoćnost. A onda ćemo se lupati po glavi i nasukavati na plažama prepunim smeća za koje smo mislili da će nekako nestati s planeta na kojem živimo. Planeta koji je naš jedini dom što ga ostavljamo djeci koja nemaju bogznašto naučiti od nas.

 Medvescak