SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
CRNE MISLI
 
Igor Mandić: Ispričavam se što nisam umro na vrijeme
Autor/izvor: SEEbiz / HRT
Datum objave: 05.11.2017. - 15:43:00
Zadnja izmjena: 05.11.2017. - 23:12:02
ZAGREB - O smrti, ljubavi, patriotizmu u emisiji Nedjeljom u dva HRT-a govorio je pisac i polemičar Igor Mandić.

Šesnaest godina je, otkrio je Mandić za HRT, uplaćivao novac za svoj pogreb i u trenutku kad je bio bez novaca odlučio je povući novac. Kako je rekao, taj je novac je pojeo i zapio - sam se počastio za svoje karmine.

- Počastio sam se biftekom i bocom vina, rekao je.

Na sprovodu neće imati križ i žuri se umrijeti jer kaže da je već kroz proteklih 50 godina dodijao svojoj supruzi pa ju želi što prije učiniti udovicom.

- Na riječi tko živ, tko mrtav ljudi već godinama bježe od mene. Kad je riječ o smrti radi se o ništavilu. Zašto se užasavaju smrti, posebno vjernici koji se nadaju vječnom životu, dok mene čeka ništavilo', rekao je.

Ispričava se što nije stigao umrijeti u prosjeku, jer je prosjek života muškaraca u Hrvatskoj 76 godina.

- Očekivao sam da je to moj rok istekao. Ispričavam se, umrijet ću, naravno ne svojom voljom i svojom rukom, nastojat ću', dodao je Mandić.

- Najčešće se podcjenjujem, nisam ostvario sve svoje kapacitete kako sam trebao zbog svoje lijenosti. Podcjenjujem, dovodim u sumnju intelektualne sposobnosti i radni kapacitet', rekao je.

- Smrt je izvjesna, sat je neizvjesan. Svojoj okolini užasno idem na živce svojim fatalizmom. Bio je ovaj tjedan blagdan Svih svetih i Dušni dan koji su posvećeni temi smrti. Bio sam na groblju dan-dva prije jer ne mogu trpiti tu gužvu. To je masovna orgija sudjelovanja ni u čemu, smatra.

- Do 2004. godine, kad sam postao svjestan smrti, smrću svojeg djeteta, smrt mi nije predstavljala opsesiju niti sam o njoj razmišljao,  dodao je.

Supruga Slavica ga pokušava uvući u život nakon života, dajući mu u ruke literaturu o paralelnim svemirima.

- To je znanstvena fantastika, s time se ne želim ozbiljno baviti jer mi to izaziva vrtoglavicu goru nego religija i filozofija. No 'science fiction' je bar zabavan za razliku od religije, rekao je Mandić.

- Dosta mi je svega ovoga, smrt priželjkujem što prije. Danas se Crkva, posebno kršćanska, ne odnosi se negativno prema samoubojstvima. Prestala su važiti pravila da im se ne pridaje misni obred. Katolička religija je u tome popustila, prihvatila je mogućnost da je čovjek toliko slab i griješan da mu odluka o oduzimanju vlastitog života spada u domenu njegove slobodne volje. Samoubojstvo je kod nas gore nego duševna ili spolna bolest', smatra Mandić.

- Osnovna ideja moderne medicine i civilizacije je da nam uskrati sve. Opijam se prosječnim vinom, a pivo pijem u samoobrani, citirao je voditelj emisije Aleksandar Stanković Igora Mandića, uz opasku da se u emisiji ne propagira alkohol nego da se nastoji pričati o Mandićevom iskustvu s alkoholom.

- Ja sam dipsoman, kroz mene nešto treba točiti, makar čaj ili voda. Ako mi je dostupan alkohol, onda pijem pivo u malo većim količinama jer kad bih popio toliko vina onda bih mogao naprosto umrijeti ili se razboliti npr. od ciroze jetre koja je dobrodošla, ali je užasna smrt. Pijanstvo je neka vrsta mučne religije za neke osobe', rekao je Mandić.

- Za mene je dostojanstvena starost s rentom od 100.000 eura mjesečno da bih mogao dostojanstveno živjeti. Išao bih na Havaja vlastitim avionom, živio u egzotičnim krajevima sa Slavicom, no to su pusti snovi nas siromaha, smatra.

- Pišem od kad sam naučio pisati. To je moja životna opsesija. Ne možeš protiv vlastite naravi. Ljubav je kolosalna masna laž kojom se zamazuju oči muškarcima ne bi li se što više trsili da dopru do ženskoga mesa. Jednako je laž kao i priča o duši', smatra.

Što je to onda sa suprugom Slavicom?

- Mijenja se iz godine u godinu karakter muško-ženskog odnosa. Stvar je da treba izdržati nešto ako si se primio posla. Ovdje je brak posao. Brak je ujedinjen zajedničkim potomstvom i to je najjače ljepilo koje postoji na svijetu. Dijete, koje vezuje oca i majku, muža i ženu je ljepilo nadljudske, nadzemaljske snage i to nas je u sredini našeg bračnog života toliko spojilo da smo ostali nerazdvojni unatoč svim burama i nedaćama naših karaktera koji su dosta svadljivi i oprečni, ponekad i kontradiktorni, ali nekim opet čudnim našim kemizmom na kraju pošaljemo jedno drugome pusu i kažemo hajde nije to važno, rekao je Mandić.