SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
INTERVJU
 
Katarina Vukadin: Pozornica je oduvijek moj dom
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 10.02.2019. - 20:44:55
INTERVJU - Chill Out smo iščekivali punih sat i pol. Naime, prije njih, u Hrvatskom domu Markuševec slušali smo nastup odličnog Gipsy trija ''Le Pižon''. Nakon njihova vrhunskog nastupa očekivali smo svojevrsni glazbeni ''fade out'' no dogodio se Chill out! 

Vrlo simpatična ekipa zauzela je pozornicu. Prije toga publika se počastila odličnim kiflicama, pivom, vinom, sokovima. Namireni tako, u pauzi, naćulili smo uši. Njihov dio koncerta otvorio je Luka Palčić, bijeli blueser poput Claptona, no sa svojim identitetom i glazbenim stavom. Potom je izašao ostatak ekipe i moćan glas Katarine Vukadin koji je ispunio eter dupkom pune dvorane navodeći publiku na ekstatično oduševljenje uz snažnu podršku bendu. I kako onda proći pored njih kao pored turskog groblja?

Ne može! Zato smo ih potražili i sad imamo intervju s plemenitom Katarinom Vukadin s kojom smo razgovarali o bendu, njihovim ambicijama, njoj samoj i jedino se nismo dotakli vremenske prognoze i klimatskih promjena. 

SEEbiz: Ovo je vaš prvi koncert i odmah društveni događaj. Bilo je poznatih u publici, narod oduševljen. Kakvi su vaši dojmovi i što ovaj koncert znači za vas? 

Vukadin:  Bili smo oduševljeni tolikim odazivom prijatelja, obitelji, poznanika i “poznatih” poznanika. Sve je bilo na razini neke finoće i gotovo sakralnosti da ne spominjem ozbiljnosti. Kad dođeš na nečiji premijerni koncert to je kao i otvarati kinder jaje ne znajući što ćeš dobiti. Vjerujem da smo i sami sebe malo ozbiljnije shvatili kao glazbenike i bend općenito. Ovaj koncert nam je dao okus onoga ”kako bi moglo biti”. Divno je svirati za ljude koji su zaista došli tamo (u markuševački Dom) zbog nas. Često sviramo na mjestima gdje se zateknu neki ljudi pa smo više kao pozadinska glazbena podloga. Divno je bit čut, viđen i doživljen.

SEEbiz: Živopisna ste ekipa. Možeš li nam predstaviti svoj bend i tko je tko u njemu? 

Vukadin: Filip Palčić gitarist “kičma” i  ideolog Chillouta , Luka Palčić također gitarist prekrasan umirujući vokal i kreativna duša benda, Katarina Vukadin, vokal sa funkcijom žara, usuđujem se reći;  glazbenog piromanstva u Chill outu te pridruženi član Santiago Carlos Zuccero iz Argentine, usni harmonikaš  i   “četvrti putnik” benda. Proveli smo čitavo ljeto skupa svirajući na Korčuli. Također i dobar dio zime smo odsvirali skupa po zagrebačkim “kafanama” čak smo glazbeni  izlet imali u Palma de Mallorci gdje su nas ugostili dragi prijatelji s Korčule. Santiago nas je privremeno napustio u potrazi za toplijim krajevima (zima u Zagrebu baš i nije baš saveznik jednom živopisnom latino muškarcu).

SEEbiz: Iako smo pobijedili Argentinu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, vaš Argentinac se doimao nenadmašnim i odličnim ''veznim'' igračem u bendu. Imao je par bravura na usnoj harmonici. 

Vukadin: Naš Santiago svira sa takvom strašću i nimalo skromnosti da naprosto nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Ako osjeti da nije briljirao i dao se 100% kao da nije niti svirao. Sa Santiagom nikad” na pola”, ili sve ili ništa. Vjerujem da je publika to itekako osjetila.

SEEbiz: Vas namjerno čuvam za kraj. Dotaknuo bih se braće Palčić; nemaju formalne glazbene naobrazbe no performans im je takav da gitaru imaju u malom prstu, a ''slajdaju'' na čaši kao da su svirali u svim barovima od istočne do zapadne strane SAD-a? 

Vukadin: Filip i Luka su samouki gitaristi. S obzirom da su braća koja kroz život  mnogo utječu jedan na drugoga, nekako su skupa rasli i muzički i fizički. Rekla bih da slušaju najviše SAD glazbu pa što u uhu to u prstima. S mjuzom  “su doma” i najveći im je prioritet. Naravno, to se čuje u njihovoj glazbi tj. u sinergiji njihovog sviranja. Prije nego su svirali gitaru su “svaštarili“ doslovce. Filip je dugo bio u glumačkim vodama, snimio je nekoliko serija i filmova, bavio se nogometom nekom vrijeme i waterskyiingom. Luka ima parcour disciplinu u malom prstu, također se bavio nogometom dugo. Snowboard entuzijast,tu i tamo snima reklame, sklada, istražuje glazbu. Svirali su obojica sa raznim profi i poluprofi muzičarima u Hrvatskoj. Nema što, braća Palčić su gitarski  dream team i od njih se može puno naučiti.

SEEbiz: Katarina Vukadin, spomenuo sam Vaš moćan glas. Tko je u temelju Vašeg pjevačkog formiranja, te otkud tako sigurno vladanje vokalom? 

Vukadin: Pozornica je oduvijek moj dom. Prije nego zapjevah na pozornici, glumila sam na kazališnim daskama godinama. Kad se slučajno dogodilo i pjevanje, pozornica je još više postala moj dom. Volim tekstove pjesama, toliko toga se može i treba ispričati i otpjevati. Pjevala sam u nekoliko zborova Le Zbor i Čipkice i imala nekoliko bendova. Pjevački put je zaista zanimljiv put. Donese mnoga luda iskustva, divna poznanstva i suradnje. Glas  me  odveo i još uvijek vodi svuda. Komunikacija s publikom se kroz pjevanje odvija na toliko razina. Nekad mi se čini kao da jedni druge hranimo.

SEEbiz: Koji su daljnji planovi benda? Do sad ste svirali na Korčuli i Zagrebu. Ovo je regionalni portal. Imate li aspiracije prema državama i festivalima tj. koncertima u regiji? 

Vukadin: Apsolutno smo spremni za regionalna i šira putovanja. već smo svirali u Parizu s kolegom flautistom zvanim Edu Rosa po privatnim eventima, u podzemnoj željeznici, na pariškim ulicama, čak smo gostovali na brazilskoj radiopostaji u Parizu (zaboravih joj ime), a u jednom kafiću na Montmartreu gdje smo zasvirali  prišao nam je gitarist Chrisa Isaaka (bio je u Parizu radi koncerta) i stisnuo nam ruke i komplimentirao nas. Bilo je to prilično dojmljivo iskustvo za nas.

Ove jeseni smo svirali na privatnom eventu u Palma de Mallorci, bilo je divno i opuštajuće. Planovi su Korčula ljeti, Welcome Spring festival (prvi eko festival u Hrvatskoj) oko Uskrsa, imamo bitan koncert 12.2. u Studio Smijeha, a nakon toga smo apsolutno otvoreni za putovanja unaokolo Hrvatske ako treba i šire. Chill out privlači putovanja nekako, pa privukao je i putnika Santiaga (usnog harmonikaša). Nekad mi se čini da je Chill out bend kojeg trebaju čuti malo šire i više. Krenuli smo u suradnju s Dreletom i njegovim Stand up showom, uskoro je premijera u Ludoj Kući u Zvonimirovoj ulici. Dođite čuti, pogledati i dobro se nasmijati 1. ožujka od 20 h. 

SEEbiz: Imate li autorske pjesme i što preferirate kao glazbene odrednice benda? 

Vukadin: Autorske pjesme su na pomolu. Luka ima svoje autorske, instrumentale uglavnom, Filip ima svoje stare autorske i nedavno je ponovo počeo raditi nove, ja imam svoje autorske, ali još nismo ih spojili. Ne sumnjam da će se i to dogoditi.

SEEbiz: Vratimo se Vama. Izuzetno ste zanimljiva osoba koja ima široko polje interesa. Akademska ste građanka. Čime se još sve bavite? 

Vukadin: Osim pjevanja bavim se jogom (dvanaest god već), radim u grupama i individualno, treniram krav magu kod najboljeg trenera Tina Šuškovića (dvije godine), učim snowboardati (sve bolje i gore mi ide u isto vrijeme!), pišem pjesme, priče i završavam svoj prvi roman. Dugo sam se bavila kazalištem (kazališna grupa EHO pod vodstvom Svetlane Patafte) i tv glumom..dječje predstave u kazalištu sjena OOOp i Tripstih. Rad s djecom me ispunjava, tako da “se igram” Mary Poppins gotovo cijeli život. Rad s djecom je uvijek najinspirativniji i najzahvalniji.

SEEbiz: Osim ovog benda imate i svoj autorski bend ''Terminator'' koji je drukčijeg glazbenog izričaja. Tu preferirate i svoje tekstove, autentičnost lišenu nekih pop i komercijalnih zadatosti?

Vukadin: Terminator je moj drugi autorski bend (prije njega je bio Mangora) koji postoji tek dvije godine. Glazbeni smjer je nešto između  rocka, grungea, funka, punka. Znam samo da ima puno žestine i glazbi i u tekstovima, u Terminatoru volim svoj alter ego sa perikama, kožom zakovicama i slično. Terminator je meni “legalno ludilo”.

SEEbiz: Duga je lista onih kojima želite zahvaliti na organizaciji prvog koncerta. Koliko je teško imati jedan takav veliki koncert, koliko je teško biti glazbeno prisutan u zemlji u kojoj svi sviraju i imaju nešto za reći? 

Vukadin: Tko ne riskira ne profitira. Filip Palčić je taj “rizičar” u ovom slučaju koji je uložio najviše svog truda vjere i znoja u organizaciju tog koncerta na Markuševcu, Damiru Popoviću je bio čovjek broj jedan koji je sa Filipom sve to omogućio i Brk koji je snimao, Belom za “posredovanje” (veselimo se snimkama) tu su i Tome koji je pomogao sa snimanjem i naplaćivanjem ulaza, prijateljima s koji su nas došli podržati, te Sanda i Ivici Palčić koji su se pobrinuli da nam gosti ne ogladne i ne ožedne. Hvala i kolegi  Nikoli Šanteku što je zasvirao s nama te upotpunio Chill out dojam sa svojim smooth klavirskim notama te doprinio magičnoj atmosferi koncerta.

SEEbiz: U publici je bilo poprilično mladih ljudi. Tko i što je tomu zaslužan? Je li džez postao trend kod mladih? 

Vukadin: Pa, momci iz benda su vizualno praktički manekeni (nešto između švedskog i australskog arhetipa),a Santiago pravi latino  pa kako ne bi bilo mnogo mlade, dodala bih ženske publike... No dobro nisam ni ja za baciti...  U svakom slučaju, skupili smo dosta publike kroz ove dvije godine, družimo se puno izvan svirki s raznim mladim ljudima, došli su nas podržati. Sigurna sam da je jazz postao jako bitan po zagrebačkim klubovima i “kafanama”...tko zna možda je to neki novi trend. Sigurno bi Rambo Amadeus sad super nešto mogao odgovoriti o tom novonastalom jazz trendu. Nazirem ironiju koja je svakako slađa nego ona ironija o turbofolku, zar ne?


 Medvescak