SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
KONCERTI
 
Lisinski na nogama
Autor/izvor: Jurica Ilić
Datum objave: 06.02.2016. - 19:34:43
ZAGREB - Biti sinoć (petak 5. veljače) u Lisinskom, za većinu publike u popunjenoj dvorani, bila je jednostavno građanska navika ili stvar prestiža, jer je tamo održan koncert iz "Crvenog ciklusa" Zagrebačke filharmonije! Za mene je biti tamo bila čista sreća, a kako kaže Paulo Coelho "kad čovjek nešto jako želi, cijeli svijet se uroti da mu pomogne", i moram reći da je veliki pisac stvarno u pravu!
Najprije, malo rodbinskih veza! Sestra moje supruge Darinke, udana je za odličnog čovjeka Radovana Filjaka, koji je bratić naše mlade, a proslavljene pijanistice Martine Filjak, čiji je otac Ranko također bio jedan od hrvatskih velikana klavira u svojoj generaciji. Rankov brat, Mladen, a Radekov tata, jedan je od one gospode koji redovito ide na koncerte, a tome je naučio i svog sina, a ovaj svoga!

Tu počinje moj slučaj. Dakle moj pašo, ima dvije ulaznice i nudi nam da će nas voziti na koncert u "Lisinski". Meni je prilično ograničen radijus kretanja, jer mi se nakon moždanog još nije oporavila lijeva strana, pa je to ponuda koja se ne odbija. Izdržat ću!

I eto nas na koncertu koji slobodno mogu nazvati "talijanskim". Jer na repertoaru su bili Verdi, Paganini i Felix Mendelssohn-Bartholdy, čija je melodiozna "4. simfonija u A-duru op.90" također nastala za njegova dugog putovanja kroz Italiju! Solist na violini trebao je biti Rus, ali je otpao, pa ga je više nego dostojno zamijenio nagrađivani i popularni talijanski guslač Massimo Quarta. I dirigent je bio rasprodani Talijan Marco Feruglio! Eto zato taj koncert nazivam "Talijanskim".

Kako ja nemam glazbenih znanja poput primjerice uvaženih kritičara Branimira Pofuka ili Maje Stanetti, ja ću vam sve ispričati na svoj način, ili kako bi se reklo - svojim riječima.

Dakle Dražen Siriščević radi čuda u glazbi, a to je nastavio i u "Lisinskom". No novost je i ta da Zagrebačka filharmonija, kažu mi, cijelu sezonu svira standardno uigrano i vrlo ujednačeno! A to se sinoć itekako moglo čuti! Nakon Verdija nije bilo baš obećavajuće, jer je to bio onaj uspavljujući dio, ali tada kreće 5. koncert za violinu i orkestar Niccola Paganinija, a s orkestrom svira solist na violini Massimo Quarta!

Ako za blues gitaristu Roberta Johnsona postoji legenda da je na križanju (Crossroads) negdje u Mississippiju prodao dušu vragu zauzvrat za umijeće sviranja, onda bismo za Paganinija slobodno mogli reći da je on svoju dušu prodao barem trojici vragova na trostrukom križanju, jer njegova glazba zvuči nevjerojatno potentno i slatko ko grijeh, a i stvarno je evergreen klasike!

Ni duša Massima Quarte nije posve svijetla, jer je i on sigurno trgovao njome, što se čuje u svakom tonu koji izlazi iz njegove violine G. B. Guadagninija iz 1765. godine! Quarta je virtuoz, i tona i nota i tempa i minijaturnih heklanja i velikih driblinga po strunama. Čista uživancija zvuka i umijeća.

Posebno je poglavlje glazbene ljepote dirigent Marco Feruglio. Najprije, on ne dirigira štapićem, nego rukama. Normalno, ja ne poznajem gestikulaciju dirigentskih znakova, ali je itekako čujem! Marcove ruke su vješte poput kirurških, a precizne poput urarskih... Podsjetio me na poznatog Talijana iz nogometa, suca Perluigija Collinu! Baš je veličanstveno bilo u velikom finalu, kad dirigent Feruglio poput Hitckocka odjednom usmjeri svoj kažiprst u jednog violinistu i tako mu da znak da odsvira jedan jedini ali glasni "plink" na svom instrumentu! Taj dirigent veze i plete i šiva ogromno klupko zvučne vune i konca, a iza ostaju hrpe vesta, tepiha, tepisona, goblena i miljea!

Predivan let te dvije bijele golubice u njegovim rukama, daje slobodu zvuku svih instrumenata u orkestru, a zagrebački filharmoničari su mu uzvratili ljubavnom pjesmom svojih instrumenata. Evo nekoliko slika: violine su bile jake poput velebitske bure, čela moćna poput one s Biokova, a kontrabasi uporni poput moćnih valova juga kad udaraju preko gradskih mira (dubrovačkih zidina). A puhači su napuhali kompletan Cepelin i još plus sve madrace na opatijskoj rivijeri, a ritam sekcija je bila precizna poput hrvatske artiljerije kad je oslobađala Knin. Ako ste pročitali do ovdje, onda sam vam doista uspio dočarati svu ljepotu "talijanskog koncerta", u kojem je publika uživala i glazbenike nagradila jako dugim pljeskom, u kojemu su također oduševljeno uživali i talijanski gosti!

I poanta: Kad ste zadnji put bili u Lisinskom? Vrijedi otići, vjerujte!