DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
KNJIGE
 
Ljuština kao faraon s jednom nogom u blatu, a s drugom u minskom polju
Autor/izvor: SEEbiz / H
Datum objave: 23.02.2018. - 17:45:44
ZAGREB - Kulturni menadžer Duško Ljuština, dugogodišnji ravnatelj zagrebačkog Satiričkog kazališta Kerempuh, predstavio je u petak u Zagrebu svoju knjigu "Rasprodano", u kojoj je taj najdugovječniji hrvatski kazališni ravnatelj okupio svoja iskustva tijekom pet desetljeća kulturnog djelovanja.

Knjiga, objavljena u izdanju nakladnika VBZ, kako je rečeno na svečanoj promociji upriličenoj u Ljuštininu matičnom kazalištu, donosi niz anegdota iz života i rada najvažnijih aktera kazališnog života na našim prostorima koje je Ljuština prikupio u pedeset godina djelovanja u Zagrebu, 45 godina djelovanja u kulturi grada, te 35 na čelu Satiričkog kazališta Kerempuh.

"Ja nisam pisac, ja sam kulturni menadžer a ta knjiga nije nikakav spomenar ni zahvalnica. Odlučio sam je napisati jer sam imao potrebu nakon 35 godina zahvaliti svojem kolektivu, svim ljudima a poglavito glumcima, za 35 godina provedenih zajedno, i za to što su me branili svim svojim raspoloživim sredstvima i tada kada nisam baš bio po volji vlasti", rekao je Ljuština na predstavljanju koje je napunilo i parter i balkon kazališta Kerempuh.

"Napisao sam je i da ukažem na neke sjajne trenutke zagrebačke kulture u bivšoj i u sadašnjoj državi, da pokušam još jednom apelirati da državni proračun za kulturu bude jedan ili 1,5 posto, i da svi hrvatski ministri kulture koji to ne dobiju, odbiju tu funkciju", dodao je.

Knjigom je također želio sve ljude u medijskom i nakladničkom poslu posebno zamoliti da ne pišu o predstavama i događajima koje nisu ni vidjeli. "Napisao sam tu knjigu i zato da pokušam još jednom nekom objasniti da čovječanstvo iz srednjeg vijeka do danas nije dovela parna lokomotiva nego obrazovanje i kultura. Između ostaloga, napisao sam je i da pokušam objasniti da oni ljudi koji žele biti ravnatelji kazališta moraju imati podršku svog ansambla i kolektiva, i da moraju znati dobro hodati po tom rubu odnosa samog kolektiva i vlasti", poručio je.

Životopis čovjeka koji je bio i ostao 'kulturna institucija'

Podnaslovljena "Od Glibodola do Hollywooda", knjiga kronološki prati Ljuštinin život od rođenja 1948. u ličkom mjestašcu Glibodolu, oko 150 kilometara od Zagreba, preko njegova prisjećanja na djetinjstvo i školovanje, te dolaska u Zagreb 1967. Ljuština potom piše i o Hrvatskoj 1971., o odsluženju vojnog roka u JNA, o svojim prvim poslovima, bendu u kojemu je svirao, a u knjizi je se nalazi i njegova opsežna biografija, kao i popis svih djelatnika Kerempuha od 1982. do danas.

Od onoga što Ljuština naziva počecima stvaranja zagrebačke kulturne scene kroz ondašnji Centar za kulturnu djelatnost (CeKaDe), knjiga dalje donosi i Ljuštinina iskustva kulturnog menadžmenta koje nije ograničeno samo na teatar. Tako se u njoj spominju takvi dionici zagrebačke kulturne povijesti kao što je rock sastav Crno-bijeli, ili kazališna družina KPGT (Kazalište, Pozorište, Gledalište, Teatar), čije su predstave "Karamazovi" i "Oslobođenje Skoplja" osamdesetih stekle kultni status, do "Jazavca koji je postao Kerempuh".

Urednik knjige Stjepan Ravlić istaknuo je kako je riječ o vrijednome djelu čovjeka "koji je bio i ostao kazališna i kulturna institucija u Hrvatskoj, knjizi koja bi mogla poslužiti kao izvrstan priručnik za menadžment i produkciju u kulturi".

"Ta knjiga ne spada u tip intimne ispovijesti u kojima se autor potpuno emocionalno ogoljuje; ona je mnogo više od toga, ona je 'curricumum vitae' jedne jedinstvene pojave na našoj kulturnoj sceni, literarni presjek jedne briljantne profesionalne karijere", istaknuo je Ravlić.

Posebno se osvrnuo na činjenicu da u knjizi Ljuština od zaborava spašava neke važne ličnosti zagrebačke i hrvatske kulture, pa tako donosi dojmljive portrete Fadila Hadžića, Stipe Šuvara i brojnih drugih aktera "jučerašnjeg svijeta".

"Opisujući ključna mjesta svoje vrlo turbulentne karijere, Ljuština nam je ostavio vrlo vrijedno svjedočanstvo o nekim od najznačajnijih aktera naše kazališne i društvene scene i na taj način sačuvao od zaborava vrijedan dio naše povijesti pa je tako ta knjiga i svojevrstan 'hommage' i tim ljudima", ocijenio je Ravlić.

Zoran Simić iz VBZ-a napomenuo je kako Ljuštinina knjiga "nije nikakav prigodničarski spomenar": "Ovo nije ni knjiga zahvala i sjećanja. Ovo je portret jednog čovjeka, portret jednog dugog vremenskog razdoblja, priča o dva društvena sustava u kojima je Ljuština aktivno sudjelovao, priča o kulturi o onome kako se radilo nekada a kako se radi danas, priča o teatru".

Faraon s jednom nogom u blatu a s drugom u minskom polju

Novinar Boris Rašeta, također jedan od urednika knjige, osvrnuo se na činjenicu da danas postoje mnogi koji Ljuštini nisu skloni, o čemu i sam Ljuština piše u jednom od posljednjih poglavlja naslovljenom "Svi moji nesporazumi". Takvi smatraju da Ljuština svojim utjecajima daleko nadilazi svoju funkciju; među njima on ima reputaciju čovjeka koji je "u najmanju ruku faraon", rekao je.

"Ali mi smo radeći na ovoj knjizi uvidjeli da je to što on radi jedan izrazito težak i mukotrpan put. Duško Ljuština ništa ne improvizira i ništa ne prepušta slučaju. Biti 50 godina s jednom nogom u živom blatu hrvatske politike, a s drugom u minskom polju hrvatske kulture, koje nije ništa manje opasno, po mojem je mišljenju izrazito opasno. Ljuština kotira kao menadžer, ali on je po svojoj najdubljoj vokaciji umjetnik – umjetnik preživljavanja", rekao je Rašeta.

"Volio bih da tu knjigu pročita svaki čovjek koji se misli baviti menadžmentom u kulturi, kako bi vidio koliko je to zapravo težak posao. Svatko tko pročita tu knjigu više nikada neće izreći rečenicu: Lako je njemu, on je faraon", poručio je.

Knjiga je ujedno i Ljuštinin oproštaj od Kerempuha, odakle nakon 35 godina na mjestu ravnatelja 1. ožujka odlazi u mirovinu, prepuštajući čelnu fotelju kazališta Romanu Šuškoviću-Stipanoviću, kojemu je Ljuština na promociji poručio kako mu ostavlja kazalište gdje mu "neće ispadati nikakvi kosturi iz ormara".

Okupljene je pozdravila i zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, koja je istaknula kako je Ljuština čovjek cjeloživotne posvećenosti i ljubavi prema kulturi, "hodajuća legenda, dobri duh koji je svojim djelovanjem u Zagrebu tijekom pola stoljeća ostavio neizbrisiv trag u kulturi Zagreba kao malo tko do sad".

"U ime svih nas mogu reći da Duško Ljuština možda uskoro zatvara jedno poglavlje u velikoj knjizi svojeg života ali sasvim je sigurno da će ono koje će tek tada otvoriti biti jednako radosno", poručila je Pavičić Vukičević.

Događanje su čitanjima ulomaka iz knjige upotpunili glumci kazališta Kerempuh, a kao uvod u svečanost prikazan je polusatni film Željka Senečića "Ljuština" (2017.).

Kerempuh će se od svojeg dugogodišnjeg čelnika oprostiti u ponedjeljak 26. veljače, posebnim novim programom "Kerempuhovanje", zamišljenim kao redovito događanje kojim će kazalište svake četiri godine obilježavati važne obljetnice i prisjećati se važnih događanja i djelovanja svojih umjetnika i suradnika. Prvo "Kerempuhovanje" posvećeno je upravo Ljuštini, a režira ga Krešimir Dolenčić.