SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
USLUGA
 
Low-cost prijevoznici više nisu tako jeftini
Autor/izvor: SEEbiz / Deutsche Welle
Datum objave: 20.06.2018. - 08:42:10
BERLIN - Ryanair, Eurowings, Easyjet, Wizz... Zvali smo ih „jeftinim" zračnim prijevoznicima. Makar sve više osvajaju nebo Europe, sve su dalje od toga i da ostanu jeftini. I makar im je usluga u pravilu ostala takva.

Nebom nad Njemačkom sve više dominiraju „jeftini": već gotovo trećina letova su linije takvih prijevoznika i trenutno svakog tjedna s njemačkih zračnih luka kreće 4.850 njihovih aviona, 1.200 više nego što ih je bilo prošle godine. To znači da je za 35% narastao i broj putničkih mjesta u njihovim, u pravilu tipiziranim zrakoplovima i gotovo za četvrtinu je više odredišta kamo se takvim linijama može krenuti. I to ne samo u Europi, nego ih sve više nudi i prekooceanske letove – njihova ponuda iz Europe je praktično udvostručena, s 92 linije u zimi prošle godine na 182 linije ove zime.

Ovo istraživanje koje je proveo Njemački centar za zračni promet i svemirske letove (Deutsches Zentrum für Luft- und Raumfahrt, DLR) nipošto nije hvalopojka ovim prijevoznicima. Jer se sve više pokazuje kako putnici imaju sve manje koristi od takvog načina leta.

Na prvom mjestu bi trebala biti cijena i baš svi takvi prijevoznici su u međuvremenu poskupjeli svoje zračne karte: svi oni slijede svoju, ne baš uvijek i logičnu i trgovački poštenu politiku cijene prodaje karata gdje je u ovoj studiji uspoređena cijena karata za let tog dana, sljedećeg ili tek za tri mjeseca i u prosjeku je čak i najjeftiniji, mađarski Wizz poskupio sa 44 na 53 eura po letu, uključujući pristojbe. Uvjerljivo i daleko najskuplji je njemački Eurowings koji je također još više poskupio, sa 105 na 117 € po letu. Ali i Ryanair mu je sada za petama jer je njegova prosječna cijena zrakoplovne karte narasla s 54 € prošle godine na 79 € ove.

Pogotovo kad je riječ o najvećem „jeftinom" zračnom prijevozniku Europe, irskom Ryanairu, koji ove godine pokriva skoro 2.400 linija (Eurowings jedva 1.200), poskupljenje se tumači „objektivnim čimbenicima": nakon doba jeftine nafte cijena kerozina je narasla, ali to je još više posljedica drugačije poslovne strategije.

Makar je u Njemačkoj Eurowings najveći, na razini Europe je Ryanair glavni "jeftini" prijevoznik.

Baš Ryanair je bio poznat kako je letio prije svega s lokalnih zračnih luka, često smještenih u dubokoj zabiti: dobar primjer je zračna luka Frankfurt Hahn. Ona ima veze s Frankfurtom samo po imenu – od najvećeg zračnog čvorišta Njemačke je udaljena 125 kilometara ne čitavo vrijeme baš dobre, ali redovito zakrčene ceste. Usporedbe radi, to bi bilo slično da zračna luka u Hrvatskoj nosi ime Zagreb – makar je smještena na primjer u Daruvaru (u koji, ako smijemo dodati, se barem isplati i otići).

To vrijeme prolazi: sve više se i „jeftini" smještaju na glavnim zračnim lukama Njemačke, „pravom" Frankfurtu, Münchenu, a i u Kölnu/Bonnu Eurowings već odavno nije jedini. Poslovna logika je jasna: tamo su putnici i tamo se želi i otići. Makar je pristojba za slijetanje veća, avioni će se lakše popuniti.

Ali ova analiza DLR-a je pokazala i kako putnike „udara po džepu" i sustavno odumiranje manjih zračnih linija: ako se pogleda ukupno 6.520 linija takvih „jeftinih", za njih čak 5.683 jednostavno nema alternative, dakle drugog zračnog prijevoznika. Drugim riječima, tu imaju već monopolistički status na tržištu gdje mogu putnicima diktirati i cijenu i (skromnu) kvalitetu usluga. Na tek nešto više od desetine linija (751) postoji još jedan prijevoznik koji leti na istu destinaciju, na samo 86 linija se može birati tri ili više prijevoznika i to su isključivo najpopularnije destinacije poput Londona, Dublina ili ljetovališta Španjolske.

Ovo su podaci za prošlu, 2017. godinu. Čak i broj destinacija gdje ima dvije kompanije se nešto smanjio, ali ove, 2018. godine gotovo je tisuću linija više gdje postoji samo jedna zračna kompanija.

Razlog preseljenja na glavna zračna čvorišta su i poslovni putnici, sve važniji segment tih „jeftinih" prijevoznika. Za takve koji ne plaćaju kartu iz svog džepa su ti prijevoznici pripremili i čitav spektar „dodatnih usluga" koji se naplaćuju ponekad upravo bezumnim iznosima, makar bi takvu uslugu zapravo mogao očekivati i svaki normalan putnik. Odličan primjer je svakako i „Happy Snack" Eurowingsa – kod tog jadnog sendviča i bočice vode je happy valjda jedino računovođa Lufthanse.

Makar i on uporno širi mrežu linija, najveći njemački „jeftini" prijevoznik Lufthansin Eurowings je početkom ovog ljeta dospio na udar žestokih kritika zbog upravo katastrofalnog odnosa prema svojim putnicima. Prije je bilo još ponekog zakašnjenja, ali od sredine lipnja su se ta zakašnjenja produžila na sate i čak dane. Razlog je što ima „prolaznih tehničkih problema u registraciji" – objašnjenje je Lufthanse, 77 zrakoplova koje je Eurowings dobio akvizicijom Air Berlina. Deset od njih su zapravo već trebali servisirati vozni red, ali njih jednostavno – nema. Umjesto toga se čuju upravo fantastična objašnjenja ove zračne kompanije.

A Eurowings je i dobar primjer da ovi „jeftini" zračni prijevoznici i dalje žele rasti, gotovo pod svaku cijenu. Poslovni model „jeftinog" zračnog prijevoznika se pokazao uspješnim sve do mjere da i „obični" zračni prijevoznici ponekad nude karte koje će ispasti povoljnije od tih „jeftinih", ali to još uvijek nije jamstvo opstanka na tržištu.

"Jeftini" bi se rado proširili i na linijama za daleka odredišta. Ali tamo također vlada velika gužva među prijevoznicima i to ne samo Europe, tako da to nije jamstvo poslovnog uspjeha.

Kako se čuje iz svijeta zračnih prijevoznika, tvrtka Norwegian bi mogla promijeniti vlasnika. Ona se u posljednje doba profilirala prekooceanskim „jeftinim" letovima prema Sjevernoj Americi i Aziji, u pravilu u suradnji s tvrtkom Easy Jet koja je putnike dovodila na mjesto od kamo će krenuti takvi letovi. Norwegian se zato upustio i u golemu investiciju: osim standardnih Boeinga 737 koje ima ta norveška kompanija je nabavila 20 modernih Boeinga 787.

Rezultati nisu ispunili očekivanja i matična kuća koja je vlasnik British Airwaysa, International Airlines Group (IAG) i koja je već manjinski suvlasnik Norwegiana je dala ponudu za preuzimanje norveške tvrtke – koja je procijenjena kao previše niska. U tu akviziciju bi se rado umiješao i Eurowings, makar mnogo toga govori protiv: ne samo da je tu spona s britanskim konkurentom, nego „jeftini" prijevoznik Lufthanse leti samo zrakoplovima Airbusa i čitava flota Boeinga iz Norwegiana bi donijela i goleme troškove. A Eurowings je već i s Air Berlinom pokazao kako nije uvijek sposoban riješiti probleme s kojima se suočava.

No ništa od toga ne mora biti presudno, niti za Eurowings, Ryanair ili Easy Jet: i studija DLR-a svjedoči kako ovo tržište raste i kako nema naznaka da će tom rastu doći kraj. Za putnike – to ne mora biti dobra vijest.