SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ALARMANTNO
 
Pedofila sve više, država čini malo ili ništa
Autor/izvor: Krešimir Butković
Datum objave: 15.03.2015. - 18:13:07
KOLUMNA - Jedna od mojih prvih kolumni prije pet godina bila je ona o pedofiliji na društvenim mrežama.

Tada me jedan od kolega javno optužio za senzacionalizam. Nažalost, o toj pogubnoj virtualnoj pojavi dobivao sam egzaktne podatke od meritornih ljudi.

Pedofilija, o kojoj se nije govorilo u vrijeme bivše Jugoslavije, prerasla je u pošast i ona danas bilježi uzlaznu stopu. Kad pročitaš da je samo u posljednje dvije godine u Hrvatskoj broj slučajeva narastao za 50% zgroziš se i ne znaš čemu je tako. Je li takva stopa postojala i prije? Jesu li ljudi sad osvješteniji i hrabriji pa zlostavljanja prijavljuju ne skrivajući se u tami soba zbog straha od počinitelja?

Nažalost, broj počinjenih pedofilskih zlodjela je toliki da svakodnevno čitamo o nekom djetetu koje je bilo fizički i seksualno zlostavljano, koje je bilo izloženo pornografskom iskorištavanju. Trećina zlostavljanja otpada na virtualni svijet i tu je očita frekvencija pedofila.

Pedofili kroz internetske sadržaje te kontakte regrutiraju i skupljaju svoje žrtve, razmjenjuju sadržaje i iskustva. Svjedoci smo mnogih serija koje obrađuju teme o pedofilskom zlostavljanju no ništa nismo naučili od njih. Roditelji i nadalje dopuštaju djeci nesmetano otvaranje profila i ne vode računa o ''prijateljima'' koje klinci skupljaju po društvenim mrežama. Prije nekoliko godina prijatelj policajac upozorio me da mi nećak ima na friend listi jednog osuđivanog pedofila. Srećom, mali nije bio kontaktiran od dotičnog i izbačen je s liste. No što s pedofilima koji otvaraju lažne dječje profile i na taj način vrebaju svoje potencijalne žrtve među djecom? Tu veliku odgovornost imaju i roditelji jer jednostavno moraju educirati djecu o opasnostima na internetu, o manipulacijama i iskorištavanjima te podmićivanjima kojima su skloni pedofili da bi kupili naklonost žrtve.

Velika greška je i što ne postoji sustav nadzora pedofila. Nema registra pa im je tako omogućen recidiv koji je, prema statistici, u pravilu gotovo 90%. Ne prate se iskustva drugih država. Sustav bi trebao diskretno nadzirati registrirane zlostavljače da se ne bi dogodilo linčovanje kao u SAD-u. U inozemstvu je zakonski uređeno da pedofili ne smiju imati mjesto boravka u blizini škola, vrtića i dječjih igrališta. U nas takvih kontrola nema i pedofili bez problema mogu biti čak i zaposleni u vrtićima, školama, športskim društvima, domovima, usvajati djecu. Čudno je da se država ni jednom nije zapitala o toj problematici iako ih mediji svakodnevno bombardiraju vijestima iz crne kronike.

Kod nas djeca jednostavno nisu zaštićena kako bi trebala biti. Još veća opasnost prijeti ljeti kad bez ikakvih kontrola u našu zemlju stižu registrirani pedofili iz drugih država. Članica smo EU i jedini način je da se ovakva kontrola vrši preko nekog internetskog sustava putem kojeg bi se dojavljivala kretanja i boravak pedofila. Tada nam se ne bi događali poznati slučajevi snimanja djece u kampovima i na plažama kao što je bilo proteklih sezona. Hrvatskoj je hitno mijenjati zakon i uvrstiti problem pedofilije na raspravu u Saboru. Porast pedofilije alarmantan je pokazatelj da se pod mus moraju rješavati stvari jer pedofilija je akutni problem u nas.

Još je veći problem neregistriranih slučajeva seksualnog zlostavljanja unutar obitelji zbog srama. I tu bi kroz sustav trebalo educirati djecu da se ne boje prijaviti svoje zlostavljače. Ukoliko se dogodi i recidiv osuđivanih zlostavljača koji nisu bili nadzirani od sustava, odgovornost bi trebala snositi i država jer tako postaje suučesnik u zločinu. Zakonodavac mora ispitati sve parametre iz različitih sustava i hitno prilagoditi zakon našim uvjetima. Ne zbog nas, već zbog naše djece.

Sezona je blizu, pedofili dolaze, naše nitko ne kontrolira, virtuala vrvi njima, a Sabor još malo pa će na uskršnje, pa na prvomajske, pa na ljetne praznike. Je l' ikome stalo do djece? Objasnite im gdje ste bili i što ste radili dok se budu liječili u psihijatrijskim ustanovama kao odrasli ljudi. Ili, ne daj Bože, i sami postanu zlostavljačima.

Djeca su naša budućnost. Jesu li? Zlostavljanom djetetu teško da će biti važno pravo na odštetu. Trauma je doživotna i teško izlječiva. Mogli smo sve zaustaviti na vrijeme, no važnije je dizati si plaće i svađati se oko partizana i ustaša.

Dok ovo pišem već je jedno dijete izloženo nekoj vrsti seksualnog zlostavljanja u Hrvatskoj. Vrijeme je da se zamislite! Vrijeme je da se pokrenete dok nije prekasno!