DiWagner
SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
IN MEMORIAM
 
Preminuo poznati arhitekt Ivan Crnković
Autor/izvor: SEEbiz / Telegram
Datum objave: 17.04.2017. - 10:29:05
ZAGREB - Tijekom vikenda jedan od ponajboljih zagrebačkih i hrvatskih arhitekata, arhitekt Ivan Crnković, zvan Crni, u 76. godini. 

Posljednji puta bio je eksponiran u javnosti prije dvije godine kad mu je u Preporodnoj dvorani uručena nagrada Vladimir Nazor za životno djelo za arhitekturu i urbanizam. Bio je od studenata obožavani asistent, potom profesor, dobitnik prestižnih nagrada, poput Viktora Kovačića za životno djelo i autor projekata dječjeg vrtića u Samoboru, stambene kuće u Ilici 219, dobitnik prve nagrade na natječaju Shinkenchiku 1983. za projekt Novog hrvatskog dvorca ili Kuće s šest jednakih prostorija (s arh. Emilom Šverkom).

Bio je i autor interijera Salona galerije Karas, vinskog kluba Kabinet (zajedno s arhitektima Borisom Fiolićem i Mirom Tadej), te scenografije svečanog otvaranja Univerzijade 1987. s dizajnom baklje. 

Izabran za asistenta prof. M. Begovića za predmete: Arhitektura industrijskih zgrada, Arhitektura društvenih zgrada i Interieur; 1987. Izabran u zvanje predavača za predmet Arhitektonsko projektiranje VIII (0-8) i Interieur (0-4); 1991. Izabran u zvanje docenta za predmete : Arhitektonsko projektiranje VIII, Integralni rad i Interieur; 1993. Izabran u zvanje izvanrednog profesora za predmete Arhitektonsko projektiranje VIII, Integralni rad i Interieur; 1989.-1993. Predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta; 1995.-1997. Dopredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA); 2000. izabran u zvanje redovitog profesora u području umjetnosti, Interieur, Arhitektonsko projektiranje VIII i Integralni rad; 2002.-2003. Predstojnik Katedre za arhitektonsko projektiranje; 2003. Izabran za dekana Arhitektonskog fakulteta za ak.god. 2003./04. 2004./05.

“Arhitektura mi je donijela, zapravo, sve u životu, da sam postao profesor i imam puno svojih studenata. Otkad sam upisao Arhitekturu, samo s pauzom godine dana kad sam bio u vojsci, ostao sam vjeran fakultetu pedeset godina. A doživljavam počast, kad me moji studenti predlažu za nagrade. Moja arhitektura nije bila samo inženjerska, nego i umjetnička. Na tome sam inzistirao. A tema mi je bila: podučavajući učimo (docendo discimus), što znači kako učim od svojih studenata. Nikada nisam imao svoj biro, nisam bio arhitekt poduzetnik, nisam bio opterećen koliko ću kuća projektirati u karijeri. Meni je životni prostor bio kabinet na faksu, gdje sam i projektirao.” 

Bavio se raznim sportovima: bio srednjoškolski prvak u atletici, igrao rukomet, nogomet u juniorskoj momčadi Dinama…

“Bilo je to doba kad nisam mami smio priznati da imam temperaturu, ili sam bolestan, jer me ne bi pustila vani. Znate, ja sam nekad trčao ispod dvanaest sekundi na sto metara. Zato mi je danas teško kad kroz prozor vidim kad curice trče po kvartu. A ja sam ovako kljast, pa me to jako muči…“

Diplomirao je 1965. u klasi profesora Mladena Kauzlarića. Bio je asistentom profesora Miroslava Begovića na nekoliko predmeta, predstojnikom Katedre za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta, dopredsjednikom Udruženja hrvatskih arhitekata, predsjednikom Katedre, a od 2003. dekanom Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, mentorom diplomskih radova, autorom samostalne izložbe skica i crteža u galeriji Karas…

Iz toga se produžila i izložba na La Bienalleu u Veneciji. 

"Godine 1991. mi nismo htjeli izlagati u jugoslavenskom paviljonu, na što su se Talijani naljutili i rekli nam da se slobodno možemo vratiti kući prvim vaporettom. Matičević je odlučio da izađemo iz prostora i izlažemo na travnjaku Giardini di Castello, ispred paviljona, gdje je nastala moja maketa/ skulptura Novi hrvatski dvorac.“ 

Bio je godinama na glasu kao jedan od najpoželjnijih intelektualaca u gradu. Koliko često je zloupotrebljavao taj neslužbeni status?

“Je, da nisam arhitekt, bio bih filmski glumac! Ovo odijelo koje imam na sebi je iz tog šminkerskog vremena, kad sam si mogao priuštiti sve najveće modne etikete, od Armanija nadalje. Bio sam šminker, svjestan svog statusa u to vrijeme.“