SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
OTUĐENOST
 
Problemi kineskog velegrada: Društveni život postao je luksuz
Autor/izvor: SEEbiz
Datum objave: 25.11.2018. - 19:10:00
Zadnja izmjena: 25.11.2018. - 23:12:53
PEKING - "Ako je netko još uvijek spreman skoknuti iz istočnog u zapadni dio grada kako bi ručao sa vama bez poslovnih razgovora, sigurno je prijatelj kakvog nema."

Tako se opisuju ljudski odnosi velegrada u najčitanijem članku na Krugovima prijatelja (pengyouquan, društvena funkcija WeChata) prošloga ljeta „Peking—grad od 20 milijuna ljudi koji hine život“.

Koliko dugo niste s prijateljem zajedno sjeli i prezalogajili u mirnoj atmosferi bez razgovora o poslu? Kada ste posljednji put nazvali nekoga da popričate o stvarima koje nisu vezane uz posao? U doba visokorazvijene komunikacije na socijalnim mrežama, sve je teže dobiti odgovor na ova dva jednostavna pitanja.

Imati vremena za osobni susret je luksuz

Tridesetjednogodišnja Li Mengting ne može se prisjetiti kada se zadnji put okupila s bivšim fakultetskim kolegama. Devet godina nakon diplomiranja, Li Mengting je sada majka trogodišnjeg djeteta i bavi se financijama u jednom obiteljskom poduzeću. Svakog dana, pored trosatnog putovanja do posla i osmosatnog rješavanja raznoraznih tekućih poslova u kompaniji, 99% preostale snage Li Mengting troši na to da izađe na kraj s malim vragolanom. 

Nakon obrane diplome, ona i njene tri najbliže cimerice su se dogovorile: svake godine sastajat će se barem tri puta.

Međutim, plan je u cijelosti zaživio samo prve godine nakon diplomiranja. Obaveze u obitelji i na poslu samo su rasle. Njihovi susreti postajali su sve rjeđi – prvo dvaput godišnje, pa jednom godišnje...Danas je već prošlo dvije godine otkako su se posljednji puta vidjele. 

„Užasno je teško naći se s prijateljima na gablecu. Treba planirati vrijeme, put, trošak i uzeti u obzir druge razne stvari koje mogu iskrsnuti“, kaže Li Mengting.

Li Mengting radi u istočnom dijelu Pekinga, a njeni najbolji prijatelji na rubu zapadnog dijela. Udaljenost među njima ne premašuje deset kilometara. Pa ipak, čak i za jedan susret treba odabrati mjesto i uzeti u obzir vremensku prognozu.

„Uoči ovogodišnjeg Nacionalnog dana, prijateljica je slučajno imala sastanak u blizini naše tvrtkee, svega dvije ulice dalje. Ali zbog obaveza nisam imala vremena izaći iz zgrade. Kad sam sve obavila, prijateljica je već bila otišla.“

Od napuštanja fakulteta pa do danas, čitava studentska grupa se nije okupila nijednom. Puno kolega otišlo živjeti u druge gradove a ona je već zaboravila imena nekih od njih. 

„Onih godina još nije bilo WeChata, svi su bili na Xiaoneiju (socijalna mreža). No, kasnije su prestali dolaziti, kontakt s puno ljudi se izgubio“, prisjeća se Li Mengting.

Tijekom prošlogodišnje Nove godine, njena bivša fakultetska grupa napravila je grupu na WeChatu, u koju su dodali i nju. Istog dana, međutim, svi su se užurbano dopisivali u vezi ceremonijalnog blagdanskog novca (hongbao, tradicionalni crveni omot za novac) a nakon blagdana, komunikacija je splasnula.

Danas u grupi malo tko razgovara. Ponekad netko kreira neko glasovanje ili stavi link na popuste. Ni sama Li Mengting nema baš vremena za sudjelovanje u grupi.

Šalji poruke, samo ne zovi

Za vrijeme večernjeg prelistavanja Weiboa u horizontalnoj pozi, mobitel odjednom vibrira…Svaki puta kada na ekranu iskaču ta, katkad poznata a katkad nepoznata imena, Yang Mo osjeti nelagodu i tjeskobu.

„To je poput prirodne psihološke reakcije, svi živci mi se napnu“, opisuje svoje stanje Yang Mo. Pet godina nakon diplomiranja, Yang Mo osjeća da postaje sve više asocijalna. Ironično kaže da pati od fobije socijalne interakcije.Osim obitelji i malog kruga prijatelja, telefonski pozivi drugih ljudi, uključujući i one sa WeChata, čine je nervoznom. Ona voli samo poruke.

„Ne sviđa mi zvuk glasa s druge strane. Uvijek osjećam nelagodu.“

U WeChatu postoji funkcija pretvaranja zvuka u znakove i Yang Mo ju voli koristiti u komunikaciji s drugim ljudima.

Naravno, najviše voli kada joj šalju obične poruke. Prisjećajući se posla tajnice, koji je nekad radila, kaže da je komunikacija porukama sažetija i učinkovitija. Yang Mo najčešće ima isključen zvuk na mobitelu. Tako ne mora trošiti energiju na smišljanje odgovora.

Kao i Li Mengting, i Yang Mo se također nije vidjela s kolegama za petu godišnjicu diplome. Ponekad prošeće s dvije prijateljice.

Većinu vremena njena komunikacija sa svijetom ostaje u granicama poruka na WeChatu i slanju meme-ova. Njeni WeChat prijatelji kao da su se transformirali u portrete i tek ponekad, iskačući u obavijestima o nepročitanim porukama, govore o svojem postojanju.

No, nije samo stvarni život postao luksuz. U posljednje vrijeme, među prijateljima Li Mengting sve više ljudi na svojim Krugovima prijatelja uključuje funkciju „trodnevni prikaz“ (santiankejian, funkcija koja ograničava pregled tuđih aktivnosti na tri zadnja dana). Spaja se i tiho „špijunira“ zatvaranje života prijatelja. Bivši kolege, koji su nekoć pokazivali simpatije i vedrinu, kao da također nestaju iz života.

Svaki put kada pred očima vidi natpis „prijatelj je odlučio podijeliti samo zadnja tri dana svog Kruga prijatelja sa vama“, Li Mengting osjeti da više nigdje ne pripada. Ona je na svojim Krugovima uključila opciju pola godine dijeljenja.

Naravno, ima nemalo ljudi koji su odlučili u cijelosti isključiti funkciju. Zadnja aktivnost na Krugovima 36-godišnjeg Menga Bowena bila je početkom 2015. godine, kada je podijelio neki članak. 

„Nisam si odredio dane za prikaz svojih aktivnosti jer na početku nisam ni imao Krugove“, kaže Meng Bowen. 

Radi u financijskom sektoru i nakon čitavog radnog dana i prekovremenog, kada si u deset navečer kod kuće priprema večeru, nema ni energije ni interesa prelistavati tuđe banalne živote.

Vikendom, ako mu se dovoljno posreći da ne mora raditi, radije ostaje kod kuće i čitav dan gleda filmove ili dokumentarce.

Smatra da osim žena koje još uvijek dijele fotografije svoje djece, vrlo malo ljudi iz njegova kruga poznanika i kolega još uvijek mogu često biti aktivni u Krugovima.

„Generalno, mislim da smo već prošli te godine. Svatko sam najbolje zna što mu je u životu dobro ili loše i nismo dužni dijeliti život s drugim ljudima“, kaže Meng Bowen.

Koliko još imaš prijatelja?

Ovih dana su na Weibou posjetitelji vrlo žustro diskutirali o temi „Količina prijatelja u zadnje vrijeme“. Neki su ironično govorili da ih je poput kose na glavi – sve manje i manje. 

Yang Mo na WeChatu već ima više od 500 prijatelja. Prema njenoj procjeni, više od osamdeset posto tih prijatelja čine poslovno uvjetovana poznanstva. Dobrih prijatelja i rođaka ima svega par desetaka među kojima je još manje onih, sa kojima komunicira.

Koja je definicija dobrog prijatelja? Yang Mo ne može dati jasan odgovor. 

„Govoreći precizno, možda uopće nemam dobrih prijatelja“, kaže Mo. 

Kad joj je dosadno, voli leći u svojoj sićušnoj iznajmljenoj sobici i „loviti drame“ (socijalna aktivnost brojanja sati utrošenih na gledanje tv emisija), prelistavati Taobao (online kupovina), slušati glazbu. Ponekad joj ovako prođe čitav vikend, bez osjećaja ispraznosti utrošenog vremena.

Kao u slučaju sa Meng Bowenom, čini se da odrasli svijet ne može funkcionirati u paradigmi prijateljstva iz vremena studentskih kampusa.

 „Svi ljudi su zauzeti, zato od njih ne možemo tražiti više. One koji još uvijek mogu održavati s tobom kontakt treba smatrati prijateljima.“

Uskoro će proći 2018. i kraj godine ponovo otvara razdoblje učestalih susreta. Li Mengting kaže da u grupi bivših kolega na WeChatu još nitko nije pokrenuo temu zajedničkog susreta  i ne zna hoće li ga ove godine biti.Prema dosadašnjem običaju, nekoliko poznanika Meng Bowena možda će opet pronaći vrijeme za neko piće. 

„Obavezno idem, ako neću raditi prekovremeno“, govori Bowen.

 

autor: Zhang Niizvor, China Youth Daily (http://news.cyol.com/content/2018-11/14/content_17782545.htm)

s kineskog preveo: Branimir Vidmarović