SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
ROMANI
 
Sead Husić napisao roman o izgubljenoj gastarbajterskoj generaciji
Autor/izvor: SEEbiz / Deutsche Welle
Datum objave: 20.02.2019. - 20:41:30
BERLIN - U svom prvom romanu, pisanom na njemačkom, politolog iz Berlina Sead Husić se bavi tragičnim sudbinama ljudi koji su kao gastarbajteri dolazili u Njemačku. I koji nisu stekli novu, ali su izgubili staru domovinu.

Roman „Gegen die Träume" (u prijevodu "Protiv snova") s kojim je stupio na njemačku književnu scenu, Sead Husić je posvetio svojoj majci. Zapravo svim majkama, djevojkama i ženama koje su iz kojekakvih razloga u kolonama „gastarbajtera" dolazile na rad u Njemačku. Neke u potrazi za boljim i sretnijim životom, a mnoge da bi pobjegle od jada i bijede, da bi se naprosto izbavile iz teških životnih okolnosti u kojima su bile rođene.

Mersija, glavni ženski lik ovog romana, bježi iz rodnog Brčkog zbog stida. „Ona nije htjela završiti kao njen otac, siromašan i lud", rečenica je s kojom Husić otvara priču o čudnom životu njenog oca Ahmeda, sina bogate trgovačke obitelji, koji je protraćio i upropastio svoj život zbog grešne i nesretne ljubavi prema djevojci prinuđenoj na prostituciju. Mladić, kojeg je otac slao u europske metropole u kojima je kupovao skupocjena odijela, završio je svoj život kao siromah, čovjek pomućenog razuma, kojeg čaršija sažalijeva, ali i ismijava. Kao Andrićevog Ćorkana.

Nakon njegove smrti ostala su samo njegova skupocjena odijela, u kojima sada drugi ljudi hodaju ulicama.

I dok oni prolaze pored njih kao aveti sramne prošlosti njenog oca, Mersija, puna stida i gorčine, poput scene iz nekog talijanskog neorealističkog filma, sjedi ponižena životnom sudbinom s majkom u parku na klupi, čekajući da prime socijalnu pomoć. U trenutku kada je čula kako je najjednostavnija mogućnost da pobjegne od svega odlazak na rad u Njemačku, iako još maloljetna, odlučuje se na taj sudbonosni korak. Mersija sjeda u vlak nade, napušta Brčko i u proljeće 1969. godine dolazi u jedno malo mjesto na jugu Njemačke gdje započinje svoju turbulentnu životnu avanturu, zaposlivši se kao pomoćna radnica u kolodvorskom bistrou. Okusivši gorčinu života u tuđini, mlada i neiskusna djevojka, zloupotrijebljena i ponižena od svog prvog poslodavca, izvjesnog Otta, uskoro dospijeva u bezizlaznu situaciju. Sama, ojađena i bespomoćna, opet s koferom i putnom torbom u ruci, privremeno utočište pronalazi na klupi u parku, sličnoj onoj u rodnom kraju.

Husić njenu životnu priču prati na fonu priče o avanturama njenog nerazumnog i nesretnog oca, koji se ne snalazi ni u prijelomnim povijesnim okolnostima tijekom Drugog svjetskog rata. Kako bi povratio svoje nasljedstvo koje je propio i prokockao, Ahmed pokreće dubiozni posao šverca duhana po koji iz Brčkog putuje brodom čak u daleku Odesu, dospijeva u zarobljeništvo i konačno propada.

Roman se odvija na nekoliko razina, vremenskih i prostornih. Lik nesretnog oca Ahmeda lebdi cijelo vrijeme kao zlokobna sjenka nad Mersijinom sudbinom, kao zla kob kojoj se ne može umaći. Radnja romana se tako odvija u ta dva paralelna toka, koji se prelamaju i ogledaju jedan u drugom. I dok u prvom istražuje ponore Ahmedove duše, opisujući njegovo moralno i fizičko propadanje, autor drugi tok koncipira kao neku vrstu društvene kronike malog grada u predjelu Oberbayerna (Gornje Bavarske) u kojem Mersija, kao došljakinja i strankinja, nailazi na niz životnih problema i izazova. Iscrpljenu i usnulu na klupi u parku u blizini stanice, čvorišta životnih puteva mnoštva bezimenih migranata, zatiče je Njemica Christine i odvodi kod stare liječnice, gospođe Schmidt koja će joj pomoći i pružiti utočište. Ove dvije humane, dobre žene će kasnije u romanu odigrati bitnu ulogu u njenom daljem tegobnom životnom putu, na kojem susreće mnoštvo živopisnih likova.

Jedan od literarno najuspjelijih među njima je lik Nade, zgodne i privlačne žene koja je sa suprugom Savom u ovaj gradić dospjela iz jednog sela u Srbiji u kojem je imala teško i mučno djetinjstvo. Nada, koja teži boljem životu pod svaku cijenu, pa čak i da bude seksualno iskorištena od svog poslodavca, vlasnika hotela u kojem je zaposlena, postaje Mersijina prisna prijateljica. Kroz njen lik Husić na veoma sugestivan način ponire u snove mnogih došljaka o boljem životu u novoj životnoj sredini, koji bivaju raspršeni u sudaru s oporom realnošću njemačke svakodnevice u jednoj provinciji. Kroz mnoštvo zapleta Husić opisuje njemačko društvo tog vremena obnove i izgradnje, koje nije imuno na korupciju, pa čak ni na kriminalne radnje u oblasti građevinarstva, i koje prihvaća radnike samo kao privremene goste, tretirajući ih kao ljude koji se na kraju svog radnog vijeka trebaju vratiti tamo odakle su i došli.

Mersija i ostali likovi „gastarbajtera" i „auslendera", suočeni s oporom realnošću i administrativnim problemima, su u Husićevom romanu primjeri za milijune ljudi koji su u Njemačku došli s velikim snovima misleći da će na osnovu svog rada ostvariti životne ciljeve. San mnogih je bio da se jednog dana vrate u Jugoslaviju i s teško zarađenim novcem ostvare miran i sretan život u staroj domovini. Ali, kako Husić kaže, to je uspijevalo samo rijetkima. Ljudi su ostajali čitav život rastrzani snovima o povratku, shvaćajući na kraju svojih radnih vjekova da u Njemačkoj nisu stekli novu domovinu, a da su zauvijek izgubili staru.

"To je po meni kao neka izgubljena generacija ljudi koji su dali veliki dio svog života za ekonomski rast ovdje u Njemačkoj. Ja sam samo pokušao pokazati kako je tim ljudima bilo. I bilo mi je važno pokazati ta dva svijeta, te jugoslavenske priče, da sastavim ta dva apsolutno različita svijeta u toj priči", objašnjava Husić svoje motive i literarne intencije.

Husić tako u ovom toku romana u kojem prati Mersijinu sudbinu oslikava galeriju niza upečatljivih likova došljaka koji se na različite načine snalaze u novoj životnoj sredini, miljeu koji veoma dobro poznaje, u kojem se rodio i odrastao. Ipak njegov roman, kako kaže, nije obiteljska biografija, iako se zasniva na nekim stvarnim motivima kao što je bijeg s nametnute svadbe u Brčkom kada je Mersija nakon kratkotrajnog povratka bila prinuđena udati se za mladića iz susjedstva s kojim je provela djetinjstvo. Ona se ipak odlučuje na ponovni bijeg u Njemačku, na život u sredini koja je, osim dobrih pojedinaca spremnih na pomoć ljudima u nevolji, nikada neće do kraja prihvatiti kao svoju.

I kad joj se u liku pečalbara Muse za kojeg se na kraju udaje, na kratko osmjehne sreća, Mersijin život će ostati utopljen u more tragičnih „gastarbajterskih" sudbina, ljudi koji su u novoj sredini zauvijek ostali stranci. Muso kao i svi muški likovi u ovom romanu se postepeno razotkriva kao lažov, prevarant, razvratnik i religiozno zatucani nasilnik. Kao jedina utjeha joj ostaje sin Adem, lik s kojim Husić ostvaruje još jednu zanimljivu dimenziju romana otvarajući i danas itekako aktualno pitanje integracije. Jer Adem se, kao pripadnik druge generacije doseljenika, bori za svoj identitet.

Rođen u Njemačkoj, odrastao i školovan na njenom tlu, on se osjeća kao njen pripadnik. Iako ga otac Muso, s kojim je Mersija unatoč svemu ostala u braku, nastoji odgojiti u duhu islama, Adem se nastoji uklopiti u sredinu koja je u biti kršćanska, jer želi biti tretiran kao Nijemac, kao njegov najbolji prijatelj Ralf, sin jedine iskrene Mersijine njemačke prijateljice Christine, koja joj je otvorila svoje srce i vrata u njemačko društvo.

S ovom temom roman Seada Husića dobiva na aktualnosti i univerzalnosti u odnosu na priče o sudbinama ljudi s područja bivše Jugoslavije u Njemačkoj, koje se, kako kaže, ne bi trebale zaboraviti.

Foto: WDR