SEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz SlovenijaSEEbiz Slovenija
PROJEKTI
 
Snima se dokumentarac o brodu Galeb
Autor/izvor: SEEbiz / Novi list
Datum objave: 16.11.2019. - 14:51:00
Zadnja izmjena: 16.11.2019. - 14:51:34
RIJEKA - Brod »Galeb« bio je važan instrument realizacije Titove vanjske politike, od časa kad je s njim pošao na prijelomno putovanje u Veliku Britaniju 1953. godine pa ondje s Churchillovom vladom dogovorio repozicioniranje Jugoslavije u međublokovskim odnosima.

Od ožujka 1953. godine i povijesnog posjeta Londonu, kad je s brodom pristao na samom Embankmentu, Tito je »Galebom« putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta - u Europi, Aziji i Africi, pristavši u 29 luka – u neke i više puta. Na ovim putovanjima je prešao 85.000 nautičkih milja (157.420 kilometara) u trajanju od 478 dana.

Ovako počinje sinopsis dokumentarnog filma o legendarnom Titovom brodu »Galeb«, piše Novi list. Filmu je ime »Sinji Galeb«, a producent i redatelj mu je Ivan Živković Žika, novinar po profesiji, filmaš po vokaciji. Kad čita čovjek sve te impresivne statističke brojke, zapravo se pita kako se toga nitko prije nije sjetio!? Živković se dao upecati, dobrom dijelom i zato jer ga je u vodu gurnuo njegov veliki prijatelj, nedavno preminuli novinar Denis Kuljiš. I dok »Galeb« u riječkoj luci čeka obnovu, film o »Galebu« i dobu od pokreta Nesvrstanih, radi se popriličnom brzinom. Trailer je vani, materijal je snimljen, slijedi kopanje po arhivama i montaža, taman da u proljeće film zaplovi malim i velikim ekranom.

Ma, koliko god izgledalo posve logično da se netko konačno uhvatio filmovanja legendarnog broda oko kojeg se – jer tako se u nas radi – lome koplja, valjalo je Žiku pitati što li je to zadnjih dana radio što u Rijeci, što u Boki kotorskoj.

– U Rijeci sam išao na stari ruzinavi brod – smije se Živković.

U Boki kotorskoj je kamera radila u znatno luksuznijem okruženju. Dolje je, kako kaže Živković, remake »Galeba«, luksuzna jahta »Seagull 2«, ili u prijevodu »Galeb 2«, kojoj je vlasnik Juroslav Buljubašić, onaj koji za sebe voli reći da je poduzetnik u miru.

– Buljubašić je uredio stari brod »Vladimir Nazor«, jedan iz serije brodova koji su, kad su se gradili, imena dobili po pjesnicima. Bio je »Vuk Karadžić«, pa »Ivan Cankar«, »Njegoš«, »Aleksa Šantić«, »Kosta Racin« i »Vladimir Nazor«... »Nazor«, koji je jedini sačuvan, bio je putnički brod, a Buljubašić ga je uredio u ekskluzivnu jahtu pa mu iz respekta prema Titovom »Galebu« dao ime »Seagull 2«. Galeb dva, Galeb drugi dio – priča Živković.

Živkovića je u projekt uvukao, kako rekosmo, Denis Kuljiš, čovjek koji se godinama bavio istraživanjima o Titu zajedno sa svojim kolegom Williamom Klingerom. Njihovo istraživanje po moskovskim i beogradskim arhivima urodilo je s dvije knjige, a ovaj film, kako kaže Živković, trebao je na neki način biti jedan od derivata tog istraživanja. Živkovića je odabrao Kuljiš da napravi izvršnu produkciju i režira film. Na brod se u startu, prema Kuljiševoj zamisli, penje pozvanih četvoro ljudi.

– Posljednji živući Titov diplomat Budimir Lončar. Zatim Tanja Petovar, uspješna odvjetnica i aktivistica, divna žena iz Beograda, kći Titovog generala Rudolfa Petovara koja je odrasla kao prva Titova susjeda na Dedinju i taj svijet promatrala svojim očima. Poslije je, '68. s prijateljicom Latinkom Perović stasala u revolucionarnu studenticu, aktivisticu koja polako počinje demistificirati cijeli taj svijet. Tu je i Stanko Crnobrnja, redatelj i profesor vizualnih umjetnosti iz Beograda, inače sin Bogdana Crnobrnje, čovjeka koji je tijekom perioda Nesvrstanih prvi Titov podsekretar, pa sekretar, a onda i ambasador u Indiji. Buljubašić je pozvao i Stjepana Mesića kao posljednjeg predsjednika Jugoslavije. Sva je bilo spremno za snimanja. Taj zadnji dan Denisova života normalno smo se čuli. Dogovorili smo neke zadnje detalje, zezali se, smijali, nekog ogovarali, 'pljucali' malo po državi i sistemu. Međutim, njemu je te noći pozlilo i nakon dva dana je preminuo. Ja sam prvo odustao od snimanja jer bez njega to nije imalo smisla. Buljubašić, Tanja Petovar, Nada Mirković rekli su mi da bi bilo dobro da se film napravi. I opet sam u to krenuo – priča Živković.

Nije za snimanje ukrcavanja na »Seegull 2« Boka kotorska odabrana slučajno.

– Ima to svoju simboliku, jer upravo iz luke Zelenika na ulazu u Bokokotorski zaljev 1953. godine je Tito s Galebom isplovio na svoje prvo veliko, važno putovanje prema Engleskoj. Taj dio smo tamo snimali, a ja onda pridodajem družini Sinjeg Galeba i Tvrtka Jakovinu, eksperta za modernu povijest i s njim dolazim u Rijeku. Njega snimamo na oronulom »Galebu« koji čeka svoju obnovu. Tako imamo dva narativa, dva doživljaja, dvije atmosfere, s jedne strane ekstra luksuzan »Seagull 2« i s druge krš od broda – kazuje Živković.

Krš u ovom trenu da, ali nije li nekada to bio posvemašnji luksuz!?

– Bio je luksuz u dijelu Titovih odaja, njegovog salona s kinoprojektorom, sobe odvojene od Jovankine jer odvojeno su spavali. U sredini je bio salon gdje je primao državnike na razgovore. Kupaonica mu je bila ekstra dizajnirana za to doba. Odaje drugarice Jovanke ipak nisu bile na toj razini. Na još nekoliko paluba bilo je komotno, a dolje, što ste bliže stroju, bilo je jako mizerno. Galeb i nije rađen da bude ekskluzivan. Bio je on teretni brod, vozio banane, pa ratni brod, pa potopljen i izvučen iz mora te »prokuhan« da se očisti od soli i obnovljen tek 50-tih kada ulazi u funkciju rezidencionalnog broda koji je bio glavni instrument u tom velikom Titovom projektu stvaranja trećeg svjetskog bloka – pojašnjava Živković.